MarketingCreative Weddings - videosnimanje i fotografiranje vjenčanja
Vremeplov

Priča o igralištu Gorovo – priča o opatijskom dešpetu

gorovo-(640×427)
Foto: Grad Opatija

Mnogi Opatijci s nostalgijom se prisjećaju prošlih vremena kada su se bezbrižno zabavljali na poznatom igralištu Gorovo. U idućim se redovima vraćamo u prošlost i pričamo vam jednu priču o opatijskom sportu i opatijskom dešpetu.

Svaki Opatijac rado se prisjeti igrališta Gorovo – omiljenog mjesta za razonodu i rekreaciju. Bila je jesen 1999. kada je na tom igralištu odigrana posljednja nogometna utakmica učenika obližnjih srednjih škola. Te su godine bušilice, bageri i buldožeri pretvorili su to kultno okupljalište mladih Opatijaca u montažno zdanje koje je idućih 10 godina «glumilo» dugoočekivanu sportsku dvoranu. Olujni vjetar i nepostojanje uporabne dozvole presudili su konačno toj nakupini željeza i tkanine te je nakon stotinu godina ispunjena davna želja jedne austrougarske frau.

Izabella Terezija Rozalija von Gorove rođena je u gradu Körösladány u jugoistočnoj Mađarskoj u obitelji mađarskih aristokrata von Novakovih. Udajom za svog supruga Jakoba dobila je prezime kojim je zadužila Opatiju. Prema pisanju Borisa Zakošeka u monografiji «Opatijski album», frau Gorove ničim drugim nije zaslužila da bude upisana u opatijske ljetopise, spomenuta u kakvim pripovijestima ili da njezina prisutnost u «staroj dami» bude na kakav drugačiji način obilježena.

Razni spisi dostupni u Državnom arhivu otkrivaju njezinu ćudljivu narav. Prema dostupnim podacima frau Gorove bila je psihički nestabilna osoba (dijagnoza nedostupna), tankih živaca, konfliktna, zajedljiva i vrlo škrta starica; Često u svađi sa svojim susjedima i općinskim vlastima o čemu postoji niz zapisa. Posebno zanimljiv je zapis Državnog arhiva u Rijeci pod brojem 214/904 u kojem stoji da nije htjela platiti bolničke troškove jednog od svojih slugu «pošto je on bolest kod ženskih, a ne u službi dobil.» Starom švaleru (pohotniku, pastuhu ili kurbešini, kako vam drago) ime je bilo Josip Gerwany, a o kojoj se bolesti radi možemo samo nagađati.

Njezina prisutnost u Opatiji prvi put je zabilježena 1894. godine kada je spomenuta frau izgradila kuću za oporavak u Opatiji bajnoj, tada najpoznatijem ljetovalištu Austro-ugarske monarhije. Velebnom zdanju u skladu sa svojom skromnošću nadjenula je ime Villa Gorove. Boravila je, liječila se, svađala se i gubila živce frau Gorovo u svojoj vili do svoje smrti 1917. godine nakon čega zgradu nasljeđuju njezini nećaci.

Oni pak, ne mogavši se skrbiti o takvom objektu, zgradu prodaju općini koja tu otvara ugostiteljsko-strukovnu školu Ivo Olivetti. Adaptirana je 1958. za potrebe odgojno obrazovnih ustanova koje su se izmjenjivale u zgradi kojom se luckasta frau Gorovo u svom bademantilu poput kakvog zloduha prešetavala u kasnu uru. Danas se tu nalaze Hotelijersko-turistička škola i Gimnazija Eugena Kumičića.

Villa Gorove nalazila se uz staro opatijsko groblje na čijem se mjestu 1912. za potrebe lokalnih sportaša izgradilo nogometno igralište uz trošak od 1490 kruna. Stanovnici austrougarske tih su se godina pomamili za tada (baš kao i dan danas) najpopularnijim sportom u Europi. Prvi klub čiji su nogometaši trenirali na novom igralištu zvao se «Sokol», osnovan kao klub za tjelovježbu 1904. godine.

Nogometni odsjek istog kluba osnovan je 1911. Nakon sokolaša, negdje 1913., novoustrojeni «Slavenski športski klub Opatija» (današnji NK Opatija) preuzima primat u gradu. U Opatiji je djelovao i treći nogometni klub po imenu «Vorwärts» u kojem su trenirali lokalni Nijemci. Njihovo je igralište bilo negdje uz današnju Novu cestu (točna lokacija nije poznata), a jedino je sigurno da nisu trenirali na istom igralištu kao i domicilno stanovništvo.

Brojni nogometni klubovi iz okolice, poput sušačkih Viktorije, Slavije i Frankopana gostovali su na novoizgrađenom igralištu. Iako s nogometom nije imala nikakve veze, upravo je taj popularni sport zaslužan za dubok pečat kojega je frau Gorovo ostavila u opatijskoj povijesti.

Nogometaši Sokola trenirali su do kasnih večernjih sati, a njihova cika i vika ometala je aristokratske nerve frau Gorovo koja se odmarala od svojih boljki u vili neposredno iznad igrališta. Početkom svibnja 1913. doživljava jedan od mnogih živčanih slomova zbog pokoje nabijene lopte, brojnih psovki tipa «ti vrah mater na tanac pejal» i čestih naguravanja u žaru borbe raznih Jačića, Letiša, Jurkovića, Tomašića, Andretića i Rumaca.

MarketingMNK Gorovo

Piše općinskom načelniku Andriji Stangeru molbu da zabrani taj zlokobni nogomet, a općinski odbor donosi kompromisnu odluku i određuje termine za treniranje od 9 – 12 ujutro i od 16-19 navečer. Pismo frau Gorovo dostupno je u svom izvorniku na njemačkom jeziku u Državnom arhivu u Rijeci, a ovdje možete pročitati izvatke iz pisma u prijevodu Borisa Zakošeka.

«…Liječnici su me poslali u Opatiju, obećavši mi da ću ovdje moći živjeti u miru. Ali zadnjih sam godina zbog stalnog uzrujavanja i buke oboljela na živce. Opatija za mene nije više lječilište, postala je pakao! Mali i veliki dječaci nogama odbacuju velike lopte, pritom viču i kao mahniti trče okolo naokolo da se sva zemlja trese.

Neki me plaše da će se tu i tenis igrati, a to znači još više udaranja lopte i stalnu galamu. Ja Vas molim veleštovana gospodo, smilujte se! Ako igralište ostane to je za mene smrtna presuda, jer ja to više ne mogu izdržati. Budući da se obraćam inteligentnoj gospodi, nadam se i vjerujem da više neće trpjeti to igralište usred lječilišta. Izabella von Gorove.»

Kompromisno rješenje općinskog odbora nije zaživjelo, a nogometni odsjek Sokola uskoro se ugasio ne želeći više «ratovati» s austrougarskom aristokratkinjom. Tijekom 1914. općinari i frau Gorovo dogovorili su da će frau financirati preseljenje igrališta (300 kruna) na područje ispod novog groblja (današnje nogometno igralište) i plaćati mjesečni najam 40 kruna. Ugovor se po svemu sudeći realizirao, a na području starog igrališta tek su se katkada održavale pučke svečanosti i sportske aktivnosti. Izabella Terezija Rosalia von Gorove preminula je 1917. Uslijed svojih brojnih stvarnih i imaginarnih boljki.

A Opatijci, «dešpetljivi» i «šegavi» kakvi jesu uskoro su modernizirali staro igralište i nazvali ga jednostavno GOROVO (prezime Gorove izgovarali su s O na kraju jer im je tako bilo – zvučnije) prema imenu vještice s kojima su godinama ratovali. Isto tako, kako bi potencirali priču, čitav predio grada nazvali su Gorovo. Osim toga, suprotno željama pokojnice, sa Slatine su pored ville Gorovo preselili teniske terene kako bi i brojni tenisači odali počast omraženoj frau.

Iako je čitav život posvetila borbi protiv sporta, uspomena na ćudljivu frau Gorovo živi u dvjema sportskim kolektivima. Njezino ime nose Klub športske rekreacije u sklopu kojega se adipozne Opatijke i Opatijci s kojom godinom ili kojim kilogramom viška jednom ili dva puta tjedno bave raznim sportovima te malonogometni klub u kojemu prema njezinim riječima «veliki i mali dječaci nogama odbacuju velike lopte, pritom viču i kao mahniti trče okolo naokolo…» Možda bi bila ponosna činjenicom da se u njezinoj Villi Gorove kojom se toliko dičila odvija nastava njemačkog jezika, filozofije, povijesti i ostalih nobles fachova.

Međutim, zgradu danas brojni bivši đaci pamte po imenu Drage Gervaisa i Eugena Kumičića, dok se imenom Gorovo mogu podičiti tek klub športske rekreacije i malonogometni klub.

Ipak, da se vratimo na početak priče, nakon stotinu godine opatijskog «dešpeta», na Gorovu se nogomet prestao igrati. Izgradnjom sportske dvorane Marino Cvetković sve sportske aktivnosti preseljene su u to veličanstveno zdanje. Na starom Gorovu nalazi se parkiralište, a uskoro počinje izgradnja garaže koja bi trebala riješiti parkirno pitanje kolijevke hrvatskog turizma. Politika i izvođači radova nisu na mjestu bivšeg igrališta predvidjeli jedan, barem mali kutak za sportaše. Izgradnjom parking garaže prestaje jedna predivna priča o frau Gorovo i istoimenom igralištu – priča o opatijskom «dešpetu.»

55555
MarketingCreative Weddings - videosnimanje i fotografiranje vjenčanja

Zadnje novosti

To Top