“She played the fiddle in an Irish band
But she fell in love with a Croatian man…”Ed Sheeran, Galway girl
Naš sugovornik Diego Katavić javio nam se iz Irske u kojoj živi posljednje tri godine. Ovaj 26-ogodišnji hotelijersko turistički tehničar iz Kastva, mlađim stanovnicima našeg kraja poznat je kao nasmiješeni konobar iz kultnog okupljališta mladih – opatijskog kafića Monokini. U dječačkim je danima aktivno igrao nogomet i futsal za lokalne klubove NK Opatija i MNK Gorovo. Nakon srednje škole, upisao je fakultet ali je zbog posla odustao od daljnjeg obrazovanja. U razgovoru otkriva kako se odlučio na život u Irskoj koju mnogi Hrvati smatraju obećanom zemljom, što radi tamo i namjerava li se vratiti.
Kako to da si se odlučio otići raditi u Irsku?
To je zapravo jedna vrlo smiješna priča. U Hrvatskoj sam radio uglavnom po kafićima i noćnim klubovima i to mi je pomalo dojadilo. Tražio sam druge poslove u regiji, ali i inozemstvu. Zapravo sam bio dobio posao na američkom kruzeru Carnival, ali sam morao čekati vizu 6 mjeseci. Sjeo sam s prijateljima u Monokini, počeli smo razgovarati o tome da bi trebali otići raditi negdje vani, čisto da vidimo kako je to živjeti u inozemstvu i pala nam je ideja da odemo u Irsku. Onako – na blef. To se sve tako brzo i sasvim spontano odigralo, ja sam čak kupio auto dva mjeseca prije nego sto smo poletjeli za Dublin. Bilo je to baš na prvi april 2015. Svi su mislili da je to jedna velika šala, ali ipak nije bila. Bio je to moj prvi let zrakoplovom i zamisli što se dogodilo…Kasni nam let jer se nas avion sudario na pisti s drugim. I sve se to događalo neposredno nakon što je onaj njemački pilot srušio zrakoplov i zabio se u neku planinu u Alpama. Bilo mi je malo nelagodno, ali sve u svemu uzbudljivo.
Gdje živiš i što radiš?
Uglavnom, prijatelji i ja smo se odlučili da ćemo otići u Cork, grad koji je podosta sličan našoj Rijeci. Počeo sam doslovno od nule i bilo mi je jako teško. Živio sam tri mjeseca u hostelu. Radio sam sličan posao kao i kod kuće, samo što su primanja bila veća. Ipak, odlučio sam se malo maknuti iz ugostiteljstva i obogatiti životopis, steći malo iskustva. Do prije nekoliko mjeseci radio sam za tvrtku Electric Irelandkoja bi se mogla usporediti s našim HEP-om. Trenutno radim za jednu američku kompaniju imena Zazzle. Sviđa mi se ovaj uredski posao, radim od ponedjeljka do petka i vikendi su mi slobodni. Već sam se naviknuo na ovakav način života i ne mogu se više zamisliti u ugostiteljstvu. Jako je naporno raditi svaki dan, a pogotovo vikendom kada Cork praktički «gori od zabave». Pogotovo kad je Bank holiday, blagdan koji postoji u irskoj i zemljama Commonwealtha kad se nemilice pije od jutra do sutra. Inače, Irska je zemlja s najviše blagdana i često se spajaju vikendi.
Nedostaje li ti rodni kraj i obitelj?
Iskreno, jako mi nedostaje rodni kraj i obitelj. Ovdje imam veći komfor, veća primanja i posložen život ali mi jako nedostaje naš kraj. Ništa na svijetu ne može zamijeniti šetnju Lungo marem i mojom Opatijom, kavu na Korzu, a bome ni Badnjakom u Rijeci. Sve ima svoje prednosti i mane. Pluseve i minuse.
Je li irska uistinu obećana zemlja? Ima li mnogo naših Opatijaca, Kastavaca…?
Irska po meni nije obećana zemlja ali je mnogo stabilnija od naše. Razlike su stvarno velike. Meni je naprosto nevjerojatno da tako lijepa zemlja poput Hrvatske ne može iskoristiti sve svoje prednosti koje ima da svojim stanovnicima priušti normalan život. Nema mnogo Kastavaca i Opatijaca, ali ima mnogo Riječana. Puno naših ljudi ovdje dolazi s krivom slikom Irske, misleći da će se ovdje obogatiti za godinu-dvije. Irska pruža samo malo kvalitetniji život i veću financijsku sigurnost. Ovdje nisam nikad vidio da je netko nešto kupio na rate. Plaća je uglavnom svugdje na tjednoj bazi pa novac brže cirkulira.
Planiraš li se vratiti kući ili ćeš ostati u inozemstvu?
Definitivno ću se vratiti kući. Svugdje je lijepo ali ne znam znaš li onu ” Svi mi imamo taj grad u kojem smo najsretniji, grad od kojeg nas dijele sati i kilometri, ali kad smo tamo sve dobije svoj smisao.
Možda će vam biti zanimljivo
