Znate li koja je najznačajnija poveznica Opatije i Rumunjske?

Opatija je sredinom 19. stoljeća ucrtala svoje ime u svjetsku turističku kartu, no ne bilo kakvu već onu same elite turističkih i lječilišnih destinacija koju su posjećivale ili u njoj i gradile svoja odmarališta brojne poznate osobe iz svijeta umjetnosti, znanosti, tadašnje pop kulture, srednjeg i visokog plemstva pa čak i mnoge okrunjene glave. Taj svoj epitet perjanice hrvatskog turizma zadržala je i do današnjih dana.
Ako vam kažemo da se među imenima u Zlatnoj knjizi gostiju Opatije nalazi i Elizabeta Hohenzollern Sigmaringen vjerojatno mnogima neće puno značiti, kažemo li da je čest gost naše Dame bila Elizabeta Rumunjska mnogima će to ime zvučati poznatije. Šećete li magičnom šetnicom ponad Opatije znate da nosi ime nagrađivane i poznate književnice Carmen Sylve. No znamo li da su Elizabeta i Carmen Sylva ista osoba svakome Opatijcu i putniku namjerniku postaje jasnija poveznica Opatije i Rumunjske.

Malo iznad morske obale, skrila se šumska idila na obroncima Učke s čijih vidikovaca se pruža prekrasan pogled ka Kvarneru. Sred tih šumskih prostranstava krije se i jedan biser koji Opatija ima u svojoj kristalnoj kruni, na samome svome vrhu, kako i priliči jednoj dami s Jadrana. Uređeno šumsko šetalište, prekrasne vizure, male i velike fortice, idilične vijugave staze i stazice sve nam je to u ostavštinu pustila jedna žena, kako smo i ranije istaknuli rumunjska kraljica Elizabeta ili kako je pod svojim literarnim pseudonimom poznata širem pučanstvu Carmen Sylva. U mnogobrojnim posjetima Opatiji rumunjski kraljevski par, kralj Karol i kraljica Elizabeta uživali su u čarima ovoga lječilišta uma i tijela koje je Elizabeti bila izvor inspiracije za njene književna djela koja je pisala pod pseudonimom ne bi li uspjela pridobiti objektivnost kritike i publike skrivajući svoje visoko porijeklo. A da je bila u pravu, potvrđuju i brojne međunarodne nagrade koje je ostvarila pišući.

Elizabeta je i sama bila po rođenju pripadnica visokog njemačkog plemstva, obitelji von Wied i Nassau rođena u smiraj 1843. godine, točnije 29.12., čak i razmatrana u jednom trenutku kao mladenka za Edvarda VII, u tom trenutku princa prestolonasljednika britanskog trona, no ipak se udala u kuću Hohenzollern Sigmaringen, kuću kojoj je i pripadala tadašnja Njemačka vladajuća obitelj. Doživjela je i osobnu tragediju kao rumunjska prestolonasljednica kada joj je prerano preminula kćer, u dobi od svega 3 godine, te od toga gubitka se do kraja života nije oporavila. S mužem je često posjećivala naše krajeve te je naša Opatija bila vrelo ideja iz koje je i nastala Carmen Sylva.

Naše opatijske vedute, palače, kale i ulice, šumovita Učka, pitoreskno Volosko, Ika i Lovran nisu joj bili samo utjeha i bijeg od stvarnosti, bili su joj inspiracija, ulaz u njen vlastiti imaginarni svijet u čiji nam je djelić dala da zavirimo u njenim brojnim romanima, pjesmama i pričama. No nije bila samo spisateljica, bila je i svestrana umjetnica, slikarica i ilustratorica kao i pijanistkinja, no nikad se nije ostvarila i bila priznata u tim poljima. Ipak književnost je bila njen najveći uspjeh, i ona mala klupica koja i danas stoji sred staze njenog imena i svjedoči ostacima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i možda nadahne nove Elizabete ne bi li postale Carmen Sylve i ušle u umjetnički Panteon, dosegle vrhove Mont Parnasa.

Elizabeta je život posvetila karitativnom radu kao i pomoći ranjenima, posebice u Rusko Turskome ratu. Uz to što je pisala pjesme, drame, romane i kratke priče bila je i prevoditeljica. Umrla je u Bukureštu 2. ožujka 1916. u dobi od 73. godine kao udovica dvije godine nakon suprugove smrti.
Danas se njenim imenom uz naše opatijsko šumsko šetalište zovu i rijeka u Argentini kao i planina u Čileu.