MarketingMariner keramika
Priče iz daljine

Sendi Glavina: “Ne mogu shvatiti toliku količinu pesimizma koja vlada u Hrvatskoj”

Sendi Glavina
Sendi Glavina na Kanarskom otočju

Priča o Sendi Glavini i njezinim putovanjima nema svog početka niti svog kraja. Ne zna se točno kada je počela putovati, ali njezin odlazak iz rodnog kraja započeo je 2005. kada je četvrti razred srednje škole odlučila završiti u Sjedinjenim američkim državama. Rođena Opatijka, završila je Osnovnu školu Rikarda Katalinića Jeretova, započela Prvu riječku hrvatsku gimnaziju, a završila…

«E to je već jedna duga priča…», počela je svoju priču naša sugovornica Sendi Glavina. «Dakle, kada sam došla u SAD smjestili su me u jednu školu u Alabami. Nisam mogla birati državu pa su me eto poslali na jug. Međutim, razorni uragan Katrina poharao je južne države te sam silom prilika morala prijeći u saveznu državu New Mexico. Završila sam Rio Rancho High School. Bilo je to stvarno uzbudljivo vrijeme i jedan jako lijep period u životu. Bila sam članica njihovog plesnog team-a koji je nastupao i na utakmicama. Nisu to cheerleadersice kakve znamo vidjeti po američkim filmovima već baš pravi plesni timovi s vlastitim točkama. Nastupala sam uoči utakmica američkog nogometa. Bilo je to stvarno predivno iskustvo.»

Ipak si se odlučila vratiti…

“Da. Vratila sam se na studij. Završila sam Ekonomski fakultet u Puli i usput radila i putovala. Radim od svoje četrnaeste godine. Najbolji posao mi je bio, odgovorno tvrdim, prvi posao na benzinskoj pumpi na kojoj sam radila samo za manću. Bila sam puna love. Bila sam prva generacija spasioca na plaži u Ičićima. Radila sam doslovno svašta. Pekla krumpiriće u prvom pulskom Surf ‘n fries-u, hostesirala, dijelila METRO reklamne novine, vodila plesnu skupinu i započela s poslovima animacije u Umagu za Istraturist i Melia hotele. E da, moram napomenuti da sam volontirala u Društvu Naša djeca u Opatiji. Ovim putem pozdravljam moju dragu Sanju Škorić, voditeljicu DND-a.”

Zašto si se odlučila na ponovni odlazak u inozemstvo?

“Ja zapravo nikada nisam “otišla” iz Hrvatske, niti sam ikada pomišljala otići “trbuhom za kruhom”. Meni je u Hrvatskoj uvijek bilo dobro, barem što se posla tiče i smatram da se u svakoj zemlji može lijepo živjeti. Bitno je samo znati što čovjek želi i naravno, snalaziti se na sve moguće načine. Oduvijek sam mnogo putovala, školovala se u inozemstvu, sudjelovala na raznim međunarodnim projektima itd. Uvijek sam bila ta koja je bila prva kad su bili u pitanju neki internacionalni projekti, ta koja je odlazila i vraćala se. Međutim, danas kada se vratim kući, u Hrvatsku, ovdje nalazim sve manje prijatelja s kojima sam se družila. Sve je manje poznatih ljudi.”

Gdje si trenutno i što radiš?

“Zadnje dvije godine živim i radim na španjolskom otoku Gran Canaria kao direktorica turističke animacije u hotelskom lancu Dunas Hotels & Resorts. Dakle, odgovorna sam za kvalitetu animacije u svim hotelima tog lanca. Biram animatore i voditelje timova, držim treninge novim zaposlenicima, postavljam showove i mjuzikle, kontroliram da se sve odvija kako treba i da se zadovoljavaju postavljeni standardi. Na Gran Canariji sam počela kao šefica animacije, vodeći dva hotela, pa sam ovo ljeto dala otkaz i radila kao direktorica animacije na Ibizi, ali su me zvali natrag na Gran Canariu i ponudili poziciju direktorice animacije. Prije toga sam radila kao šefica animacije na Fuerteventuri i Mallorci. Moram napomenuti da sam posao animatorice zavoljela radeći u Hrvatskoj.”

Što ti se najviše svidjelo u dosadašnjoj karijeri?

“Animacija je za mene najljepši posao na svijetu i to je posao nakon kojeg možeš raditi bilo koji posao i bit će ti prejednostavan i predosadan. Svatko tko je odradio “kako treba” barem jednu sezonu, zna o čemu pričam. To je bio moj “dream job” jer je bio jedini koji je ujedinjavao sve one poslove i stvari u kojima sam uživala: rad s ljudima, djecom, ples, glumu, fitness i sve ostalo. Duboko ga preporučujem svim mladim ljudima jer ti pruža ogromno životno iskustvo koje te toliko nauči o odnosu s ljudima i timskom radu. Zbog kulturoloških razlika, ne možeš sa svakim imati jednaki način komunikacije, npr. jednom Talijanu ili Španjolcu moraš pričati energično da te uopće doživi, a ako se tako obratiš jednom mladom Skandinavcu, mislit će da si nepristojan. U ovom poslu često se razviju i jako lijepa prijateljstva, pa te poneki gost pozove k sebi u posjet. Evo ja mjesec dana putujem Engleskom i posjećujem bivše goste, tretiraju me bolje od kraljice Elizabete II.», kroz smijeh će naša sugovornica.

U Los Angelesu si za vrijeme studija radila u ekskluzivnim restoranima. Kakav je Hollywoodski svijet izbliza?

“Dok sam studirala, provela sam jedno ljeto radeći u LA-u, pa se vratila iduće ljeto i ostala godinu i pol. Nakon toga sam putovala pet mjeseci po Americi, Karibima i Južnoj Americi, pa se vratila u Hrvatsku ranije od planiranog, kako bih stigla otići na audiciju za posao animatora, koji sam oduvijek htjela. U LA-u sam radila u luksuznom hotelu, luksuznim restoranima i kao baby sitterica. Imala sam tri posla i nikad nisam bila umorna, štoviše, izlazila sam svaku večer jer sam živjela odmah nasuprot plaže i svih klubova. Živjela sam i radila u djelu LA gdje mnogi poznati glumci i sportaši imaju svoje kuće ili vikendice na plaži. Mnogo puta sam i posluživala poznate osobe, ali uglavnom ih ne bih niti prepoznala, dok mi drugi ne bi rekli tko su. Obično, ako su jako poznate osobe, ponašaju se skroz normalno i skromno. A ako su manje poznate i još uvijek “wannabe famous”, ponašaju poput naših “Znaš li tko sam ja?” tipova.”

Planiraš li se vratiti u Hrvatsku?

MarketingMariner keramika

“U Hrvatsku se vraćam samo ako se zaljubim!! Hahaha. Još uvijek su mi sve opcije otvorene, nisam se nigdje “nastanila za stalno”, a i ja sam takav tip osobe da se prilagodim i snađem gdje god da jesam. Meni je super, gdje je toplo, gdje ima mora, plaža, palmi i svega ostaloga.”

Usporedi život u inozemstvu i život u našem kraju…

“Ovisi o tome s kojim mjestom u inozemstvu uspoređujem. LA je po mom mišljenju savršen grad za mlade ljude koji žele uspjeti i ispuniti svoje snove, ali ne znam bas koliko je dobar za stvoriti obitelj, s obzirom na to da je većina ljudi “fake”.

Na Kanarima se jako lijepo živi, ljudi su ljubazni. Živi se jako opušteno, lijepo je doći na godišnji. Međutim, ako ti treba neki dokument – načekat ćeš se. Što se tiče birokracije, ovdje je mnogo gore nego u Hrvatskoj. A mislila sam da to nigdje neće biti slučaj.

Ono što nigdje u svijetu nisam vidjela i što nikako ne mogu shvatiti, jest količina negativnosti i pesimizma koju svaki put osjetim u Hrvatskoj. U zemljama gdje ljudi stvarno nemaju ništa, nisu uopće pesimistični, već su sretni i dat će ti sve sto imaju. U Hrvatskoj ljudi za svoju nevolju uvijek krive stanje u državi, a ne čine ništa da poprave situaciju. Mladom čovjeku mogu samo poručiti: ako ti je toliko loše – otiđi, pronađi sreću negdje drugdje. Mislim da mladima u hrvatskoj uopće nije tako loše kao što pričaju. To mogu argumentirati primjerom iz vlastitog života. Često mi se događalo da sam ljudima koji su me pitali pronašla posao i smještaj tamo gdje sam radila, a oni se nisu odvažili na dolazak. Nigdje me ništa nije dočekalo na pladnju, za sve sam se sama izborila. Čini mi se da se mladi ljudi u Hrvatskoj ne žele izboriti za sebe. Naravno da ima izuzetaka i da su neki ljudi morali otići jer stvarno nisu imali izbora, a htjeli su ostati. Međutim oni koji su ostali i uspjeli u Hrvatskoj, na njih se gleda kao da su dobili sve preko veze. Jer to je hrvatsko razmišljanje, ako ti ide dobro u životu, onda sigurno imaš dobru vezu. Iz osobnog iskustva mogu reći da će ti biti dobro ako si sam to omogućiš. Možda traje malo duže, ali je nagrada veća.”

Žališ li za ičime?

Ne bih ništa mijenjala, štovise, neke stvari bih i ponovila da mogu. Evo, istine radi, žao mi je da nisam studirala u SAD-u. Voljela bih živjeti u LA-u, ali svaki put kad se pomislim vratiti tamo, dobijem neke super poslovne ponude i nastavljam s animacijom i europskim životnim putem. Da sam ostala u LA-u, ne bih vjerojatno nikad ostvarila svoj san i ne bih imala iskustva koja imam, ali opet, imala bih nešto drugo.

Imaš li kakav savjet za mlade koji razmišljaju otići iz Hrvatske ili se pak vratiti?

Odlazak ili ostanak u Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji, treba biti sasvim osobna stvar. Svaka osoba je drugačija i sve ovisi o životnim okolnostima. Moj savjet od srca za svaku mladu osobu jest da putuje čim više i ode bar na nekoliko mjeseci studirati/raditi vani. Mislimi na putovanja gdje se može doživjeti neka zemlja, gdje se može družiti s lokalnim ljudima i raditi ono što oni rade. Lako je govoriti kako je negdje grozno, a drugdje bolje, dok se sjedi na kavi na Korzu, a mama te doma čeka s ručkom. Svugdje je grozno i svugdje je super, ovisno o tome što kome odgovarai kako se tko snađe.

Naša simpatična sugovornica Sendi, na pitanja nam je odgovarala dok je silazila iz vlaka u Engleskoj gdje se upravo nalazi na proputovanju. Svim čitateljima RivijeraNews-a i posebno svojim prijateljima u domovini želi sretan Božić i uspješnu 2019. godinu uz želje da putuju što više.

55555
MarketingMNK Gorovo

Zadnje novosti

To Top