MarketingModerato
Na kafe

Sara Sušanj: „ Svaki angažman u zajednici je na neki način politički!“

Slika-1-1080×675

Sara Sušanj je nekadašnja dječja gradonačelnica Grada Opatije, a sadašnja predsjednica Savjeta mladih Grada Opatije. Dugogodišnja volonterka Udruge Delta te dobitnica pohvale Volonterskog centra Udruge SMART za 2019. godinu za volonterski angažman. Sve to možemo pripisati Sari Sušanj. Mladoj osobi, ženi čija je vizija same sebe pozicioniranje u sektoru rada s mladima. Svoj studij na Filozofskom fakultetu u Rijeci na smjerovima Pedagogije i Filozofije, Sara polako privodi kraju.

Kako joj je ostalo još samo pisanje diplomskog rada, a zbog već dobro poznate izvanredne i neočekivane situacije koja nas je sve zadesila 2020. godine, Sara je poslala prijavu, a potom i dobila pripravništvo u Europskom centru za mlade Vijeća Europe u Budimpešti.

Rad s mladima

Sama kaže kako joj je karantena na početku ove godine teško pala. Seminari, edukacije, konferencije, rad s drugim ljudima bili su njezin svakodnevni ritam, a koji se odjednom uvelike promijenio. Stoga joj je bilo potrebno vremena kako bi se prilagodila novonastaloj situaciji. S obzirom na to da je često razmišljala o odlasku, nova situacija se pokazala kao pravo vrijeme za to. Rezultat toga je trenutni boravak u Budimpešti. Objašnjava kako je imala dosta problema oko samog prelaska granice i ostale logistike, a s obzirom na situaciju, no kako se ipak sve riješilo uz veliku pomoć tima Centra za mlade.

Ono što trenutno radi najbolje opisuju riječi „sve, a najviše ono što drugi ne stignu“, ali je fokus njenog rada pomoć u organizaciji evenata za mlade koji su se zbog trenutne situacije preselili u online prostor. Europski centar za mlade u Budimpešti je, uz onaj u Strasbourgu, jedan od dva velika centra za mlade Vijeća Europe i već 25 godina okuplja mlade aktiviste, stručnjake u radu s mladima, trenere i facilitatore iz cijele Europe. Uz kreiranje politika za mlade na europskoj razini, na principima neformalnog obrazovanja i obrazovanja za ljudska prava, Centar okuplja i uči mlade kako da žive demokraciju. Sara objašnjava kako je u Odjelu za mlade Vijeća Europe sve što je do sada učila o politikama za mlade na jednoj „višoj i strukturiranoj“ razini.

Osim hotelskog smještaja, konferencijskih dvorana, hrpe flipchartova, post it papirića i markera, u samom Centru se nalaze i teretana, restoran, sauna, disko, veliki vrt i brojne druge stvari. Govori kako se puno radi, zapravo po cijele dane, no kako uopće nema osjećaj da radi, jer su radni uvjeti i tim koji ju okružuje odlični.Savjet mladih

Sad već davne 2009. godine, Sara je bila dječja gradonačelnica Grada Opatije. Kao dijete to je shvaćala kao tek izvannastavnu aktivnost kojom je bila zaokupljena nakon škole. Djeca su imala svoj proračun koji je zapravo bio proračun Grada Opatije. No oni su upravljali njime odlučujući o projektima kojima će se baviti.

Bile su to male odluke, ali dovoljno bitne da djeci daju osjećaj da ih netko zaista pita pitanja koja se odnose na njih. Sara objašnjava kako oni u tom trenutku nisu imali osjećaj da stvarno daju svoj doprinos i uče sudjelovati u donošenju odluka, već su na sve gledali kao na uzbudljivu igru ili druženje s ostalom djecom.

„Uvijek sam imala osjećaj da stvarno pripadam gradu i da mu mogu zauzvrat dati nešto više.“

Uključivanje mladih u donošenje odluka na lokalnoj razini nakon srednje škole je veoma teško jer ne postoji mnogo mogućnosti. Zato se angažman u Savjetu mladih činio kao adekvatan nastavak dječje participacije. Još nekoliko dana Sara obnaša dužnost predsjednice Savjeta mladih Grada Opatije. Objašnjava kako je teško shvatiti kako se odluke zaista donose i kako proces odlučivanja zaista funkcionira ako sam ne sudjeluješ u tome. Kaže kako je iz cjelokupnog iskustva puno naučila, upoznala nove ljude te kako joj je ono otvorilo nove prilike. Jedna od njih je prošlogodišnje putovanje u Norvešku.

Sama prepričava kako je tamo doživjela mali kulturološki šok zato što njihovi političari otvoreno pričaju o problemima koje imaju, a što s druge strane daje mogućnost za raspravu i suradnju, dok se u Hrvatskoj često uljepšavaju rezultati (ne)rada i time ne ostavlja puno prostora za doprinos mladih i njihove ideje.

Nadalje, priča u čemu je zapravo problem sa savjetima mladih u Republici Hrvatskoj. Savjeti mladih okupljaju osobe od 15 do 30 godina što je jako veliki dobni raspon, a samim time postoje i različite potrebe mladih ljudi.

S druge strane, situacija na nacionalnoj razini nije nimalo zadovoljavajuća čemu u prilog ide činjenica da Republika Hrvatska od 2017. godine još uvijek nema Nacionalni program za mlade kao krovni dokument politika za mlade. Iako po Zakonu o savjetima mladih sve općine, gradovi i županije trebaju imati osnovan savjet mladih, manje od 30% ga zapravo ima.

„ Mladi često odustaju i postanu pasivni jer i kad kažu svoje mišljenje, nitko ih zapravo ne sluša.“

MarketingModerato

Rijetki su primjeri u Republici Hrvatskoj kada se mlade osobe pita za mišljenje. No čak i ako ih se pita, problem nastaje što sve ostane samo na tome. Iako mladi jasno i nedvosmisleno kažu što im je potrebno, a lokalne, gradske ili čak i nacionalne vlasti to isto obećaju ispuniti, to se na kraju u većini slučajeva ne dogodi. „I ako se stavimo u poziciju mlade osobe kojoj se u toj mladenačkoj dobi cijeli život promijeni jer ode na fakultet, zaposli se ili osnuje obitelj, normalno da ne će više ništa reći čak ako ju netko ponovno i nešto pita“ objašnjava Sara. Kritičko razmišljanje kod mladih

U svojem diplomskom radu, Sara provodi istraživanje o poučavanju za kritičko mišljenje u srednjim školama. Na pitanje zašto je važno i zašto je potrebno da mladi ljudi znaju kritički razmišljati, Sara odgovara: „ a kako ćemo razmišljati ako ne kritički?“ Vremena se mijenjaju, tehnologija sve brže napreduje, sve informacije su nam u rukama, a sve to dovodi i do promjena u pristupu poučavanja. Svega toga su svjesne europska i nacionalna obrazovna politika koje potvrđuju i već do sad provedena istraživanja na tu temu. U današnje vrijeme kada postoji velika količina podataka i informacija, porast trenda teorija zavjera, kada ljudi sve manje vjeruju institucijama i češće sumnjaju u znanost, važno je znati što je istinito, a što nije.

Sara govori kako je zbog toga važno kod učenika razvijati kognitivne alate koji im to omogućuju i dati im priliku da u sigurnim školskim uvjetima uz posvećene i kompetentne nastavnike to i isprobaju.Slika3-400×284

„Vještina kritičnog mišljenja nešto je što nam treba da bi u životu donosili bolje i kvalitetnije odluke.“

S druge strane, objašnjava kako tradicionalni pristup poučavanja, gdje učenici pasivno šute, prepisuju s ploče, a nastavnici prenose znanje sve više zamjenjuje suvremeni gdje je nastavnik taj koji moderira proces učenja i kreira nastavne situacije u kojima će učenici steći vještine koje će im biti potrebne za suvremeno društvo. Naglasak se stavlja na kritičko mišljenje, sintezu i primjenu naučenog sadržaja, timski rad i preuzimanje pojedinačne i grupne odgovornosti te pozitivno radno ozračje na satu.

Volontersko iskustvo

Iako već dugi niz godina volontira, priznaje kako ne zna kada je točno započela s volonterstvom. Razlog tome je što nikada nije mislila da to mora imati neki formalni naziv. Govori kako je uvijek radila stvari koje je voljela, kako su je sretnom činile situacije u kojima je mogla nečemu doprinijeti te da joj nikad nije palo na pamet da ona zapravo volontira. Njezin motiv je bio drugačiji. Uvijek je na volontiranje gledala kao na priliku u kojoj može dati svoj doprinos za stvaranje neke pozitivne promjene. Kaže kako joj je uvijek bio bitan taj osjećaj pripadnosti nečemu što je veće od nje same, nečemu što ima nekog većeg smisla.

Može se reći kako je volontiranje postalo njezin svakodnevni dio života. Pa ipak, dalje u razgovoru objašnjava kako zapravo razumije one koji imaju negativan stav prema volonterstvu.Slika5-300×200

Govori kako uvažava takvo mišljenje jer je ono u pojedinim situacijama i opravdano, prvenstveno zato što moraš imati i neke druge preduvjete zadovoljene. „Ako recimo nemaš slobodnog vremena jer se baviš nekim drugim prioritetima, ne možeš volontirati“ priča Sara. Govori kako je uvijek imala ideju svoje budućnosti, ali kako ne voli planirati jer zapravo ne možeš nikad točno znati gdje ćeš biti u budućnosti i što ti uopće budućnost nosi. No njezini prioriteti uvijek ostaju isti: rad s mladima, neformalno obrazovanje te participacija mladih u donošenju odluka.

Govori kako je u ovom cijelom svijetu ponekad važnije znati što ne želiš od onoga što želiš. Za kraj svima nama poručuje dvije stvari. Prva je da posvetimo svoje vrijeme volontiranju jer ćemo tako steći vještine koje će nam biti potrebne u svakodnevnom životu, shvatit ćemo čime se želimo baviti, a čime sigurno ne. Druga stvar je da ako nam se već ukaže prilika, da svakako otiđemo iz svoje zone komfora i odvažimo se na život izvan Hrvatske. Ne zato što se u Hrvatskoj živi loše, već kako bismo upoznali sebe i svijet, nove kulture i stekli nova iskustva.

Sara govori kako bismo trebali češće slušati sami sebe, skupiti hrabrost i otići svaki put kada nam se ne sviđa mjesto gdje jesmo. Kaže kako bismo svakako trebali dati sve od sebe da to promijenimo, no ako jednostavno ne ide, trebali bismo krenuti dalje. „Nije to poraz, nije to pogreška. To je proces učenja: o samome sebi, o svijetu koji te okružuje i o tome gdje ti vidiš samog sebe, a svijet zaista jest predivan i prepun mogućnosti“ zaključuje Sara.

Izvor: http://www.volonterski-centar-ri.org/Piše: Jelena Hrkač, volonterka SMART-a

55555
MarketingZlatko Komadina

Zadnje novosti

To Top