Ružićev Mjesec u čast Andriji Mohorovičiću i sinu mu Stjepanu

Donosimo intrigantno promišljanje skulpture “Mjesec” Vedrana Ružića, autorice  Jelene Vlahović voditeljice programa u MOHO centru

Rad mladog umjetnika Vedrana Ružića od prosinca 2019. izložen je u javnom prostoru, točnije, ispred novootvorenog Interpetacijskog centra dr. Andrija Mohorovićić u Voloskom.

Metalna skulptura ujedinjenog oblika kugle i polumjeseca simbolizira zajedništvo oca i sina. Polumjesec, promatrajući ga geometrijski, nastaje kada se iz kruga većeg isiječe krug manjeg promjera i to tako da im se centri ne podudaraju. Došavši do tog oblika kako sam autor spominje slušajući Debussyevu skladbu Djevojka sa lanenom kosom, odnosno uvod od četiri tona. Lunula koja nastaje, u ovoj skulpturi, simbol je njihovog zajedničkog trenutka u vremenu. U tom svom zajedništvu, otac i sin, stvaraju znanost..

U jednom od pisama svom sinu, Andrija daje osvrt na svoje stanje: „ Ja po staračku, nikako ne mogu ništa da dovršim, a sve počimam. Šta ćeš, tako je kad je čovjek prošao pol vijeka i imao dosta žalosti.“

I tako, inspiriran životnom istinom Andrije Mohorovičića – „kad je čovjek imao dosta žalosti“ – Ružić svom djelu pridodaje simboliku: Stjepan je kao Mjesec, koji u svojoj srži (..srcu i rukama) drži svog oca Andriju, koji mu je podario temelje znanja za sva postignuća koja je on (Stjepan) poslije otkrio.

Andrija je bio obiteljski čovjek pritisnut tugama smrti dvojice sinova. Stjepan je kao Mjesec, koji je udaljen od svakodnevice težine zemaljskog života i koji je zbog toga (samo simbolički) bio oslobođen i otvoren novim spoznajama.

 „Iz područja astronomije i astrofizike objavio je 1921. «Teoriju o postanku, strukturi i građi Mjeseca». Stjepan je iznio nove zakone za udaljenosti u Saturnovom sustavu kao i za cijeli Sunčev sustav. Istraživao je svemirske prostore promjenjljive zakrivljenosti i iznio nove modele svemira. Objavio je svoja mjerenja o promatranju Sunca, Mjeseca, planeta Marsa, Jupitera i Saturna. Od promjenjljivih zvijezda promatrao je Gamma Cassiopeiae i Alfa Herculis. Pratio je meteore i komete, meteorske oblake i polutamne galaktičke maglice u Orionu. Prema nekim izvorima dr. Stjepan Mohorovičić objavio je preko 200 radova u našim i u stranim časopisima iz različitih područja znanosti. Najveći dio odnosio se na njegova istraživanja u fizici, geofizici, matematici i astronomiji (prema drugim izvorima taj broj je bio manji i iznosio je oko 130 većih i manjih publikacija i nekoliko knjiga). Ali u razdoblju od 1914. – 1962. objavio je 41 znanstvenu publikaciju u uglednim stranim znanstvenim časopisima, uglavnom na njemačkom jeziku, što ga čini jednim od najplodnijih hrvatskih znanstvenika.“

„1970. godine Andrija Mohorovičić dobio je svoj krater na nama nevidljivoj strani Mjeseca, a 1996. godine i asteroid u glavnom asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera (br. 8422). Njegovim se imenom naziva i granična ploha između kore i plašta na Mjesecu, Merkuru, Veneri i Marsu.“

(…)

Bio je to odnos temeljen na ljubavi, poštovanju, povjerenju i nesebičnom davanju za spoznaje i dobrobit ljudskog roda. Otac i sin, Andrija i Stjepan Mohorovičić, dosegli su vječnost.