MarketingMariner keramika
Vremeplov

Rivijera je nekada bila povezana – željeznicom

Opatijski tramvaj

Zagreb i Osijek jedini su gradovi u Hrvatskoj u kojima se njihovi stanovnici i brojni posjetitelji mogu provozati tramvajem. Nema djeteta koji prilikom posjeta prijestolnici Hrvatske nije svoje roditelje natjeralo da se “provozaju” tramvajem ili uspinjačom. Mnogi nisu znali da se nekada davno, početkom stoljeća i u našem kraju moglo kupiti kartu za tramvajsku vožnju od Matulja do Lovrana.

“Opatijski tramvaj” kako ga često znaju kolokvijalno nazivati (pomalo i nepošteno jer je pruga započinjala u Matuljima, a završavala u Lovranu) zamišljen je kao idealno prijevozno sredstvo do prenoćišta brojnih gostiju koji su dolazili iz Austrije na željezničku postaju Matulji – Opatija. Zanimljivo, zamišljen je kao parni tramvaj ali su se hotelijeri pobunili da će dim i buka parnih lokomotiva smetati gostima hotela. Tako da su koncesionari, najprije bavarski knez Alfred Wrede, a potom i “otac” opatijske željeznice Jakob Ludwig Munzprešli na manje bučnu varijantu. Mala električna željeznica puštena je u promet 9. veljače 1908. kada se u Opatiji održavao IV. kongres Thalassotherapije. Bila je duga 12 km, a povezivala je željezničku stanicu u Matuljima s Voloskom, Opatijom, Ičićima, Ikom i Lovranom.

Pruga je bila jednokolosiječna te su zbog toga svakih nekoliko kilometara izgrađene mimoilaznice na kojima su se nalazile i postaje. Širina kolosijeka je bila 1000 mm, što je i danas standardna širina u većem djelu Europe. Tramvaj je koristio napon od 750 Volti istosmjerne struje, a prema dogovoru svih subjekata uključenih u instalaciju tramvaja – njegova brzina nije dosezala više od 10 km/h. Iako je trasa od Matulja do Preluka dosta strma tramvaj nije koristio zupčanike za svladavanje strmine.  Zbog toga, svaka lokomotiva imala je elektromagnetske kočnice s brzim uključivanjem. Tramvaj je imao trinaest pogonskih i pet putničkih kola. Svaka su kola imala i prijenosni telefon koji se na više lokacija mogao priključiti na mrežu. Na željeznici je bilo ukupno 27 postaja, a tramvaj je vozio svakih 15-20 minuta.

Opatijski tramvaj bio je u vlasništvu dioničkog društva Abbazianer Elektrizitäts- und Kleinbahngesellschaft iz Beča. Nakon I.svjetskog rata tramvajsko društvo prešlo je pod upravu Società Anonima Ferrovie Elettriche Secondarie Abbazia. Tramvaj je prometovao do 1933. godine. Posljednja vožnja bila je 31. ožujka 1933, a dan poslije počelo se s demontažom tračnica, koje su brodom iz opatijske luke odvezene na Siciliju, dok su tramvajska kola prodana Ljubljani gdje su vozila do ukinuća tramvajskog prometa u Ljubljani 1958. godine.

MarketingCreative Weddings - videosnimanje i fotografiranje vjenčanja

Samo najstariji stanovnici Opatijske rivijere sjećaju se ovog egzotičnog prijevoznog sredstva koje je davalo poseban šarm našem kraju. Rijetko se koji živući Opatijac, Matuljac ili Lovranac uistinu vozio “opatijskim tramvajem” jer je on bio rezerviran samo za goste, ali činjenica je da mnoge fotografije iz onog doba svjedoče kako je tramvaj dao našem kraju štih srednje Europe.

 

55555
MarketingMNK Gorovo

Zadnje novosti

To Top