MarketingMariner keramika
Vremeplov

Prvi opatijski gay klub

U brojnim povijesnim zapisima, dostupnim svakom zaljubljeniku u historiju, ima stvarno mnogo komičnih epizoda. Jednu od njih donosimo u idućih nekoliko redaka.

Popularni hrvatski pjevač zabavnjaka koji je karijeru izgradio izvan granica lijepe naše, Ivo Robić ponio je svijetom glas o biseru jadranskog mora. Njegova serenada Opatiji popularno nazvana «Opatijo bajna» oslikava svu raskoš pitoresknog mjesta smještenog na padinama Učke, na obalama Kvarnerskog zaljeva. Opatija jest kolijevka hrvatskog turizma, mjesto gdje su austrijska gospoda odmarali svoje plemenite udove od prešetavanja po bečkim ulicama. Hotel Kvarner, Villa Amalia, Villa Angiolina i mnogobrojni pansioni bili su utočišta brojnim važnim ličnostima koji su tu boravili: Gustav Mahler, Anton Pavlovič Čehov, braća Lumiere, James Joyce, Isidora Duncan samo su neki od njih.

Usporedno s razvojem grada te izgradnjom smještajnih i lječilišnih kapaciteta, razvijala se i njegova opskurna scena. U raznim zapisima vezanim uz Opatiju spominje se ulična prostitucija na koju općinski liječnik Fabijanić upozorava krajem 19. stoljeća . Spominje jeftine krčme na Križišću, gostionicu Internacional u Voloskom i javnu sablazan koju «sumnjive ženskinje» iz Rijeke i Sušaka izazivaju kada večernjom brodskom linijom dolaze u Opatiju. Prvi bordel otvara se nakon 1. svjetskog rata u Villi Malvina na Novoj cesti.

Početkom 20. stoljeća, mađarski doseljenik Arpad Rona vodio je Hotel Slatina. Bio je odista neobičan svat. Uglađen, finih manira, odjeven u skladu s tadašnjim modnim trendovima. Međutim, mađarski kicoš 1914. gubi koncesiju za vođenje svog hotela zbog, ni manje ni više nego pederastije (grč. naziv za intimni odnos između odraslog muškarca i adolescenta dječaka). U opatijskim općinskim spisima zabilježeno je da je spomenuti Arpad Rona u Budimpešti robijao zbog pederastije, a probleme s vlastima je imao zbog toga što je u mađarskoj prijestolnici otvorio kavanu i pivnicu u kojoj su se okupljali «homići.» Nakon zatvora pobjegao je u Opatiju gdje je otvorio hotel u kojem su se okupljali opatijski homoseksualci. U spisima se vidi jasan argument toj tezi: «u hotelu je Rona čak zaposlio kuhara istih sklonosti.» Kolijevka hrvatskog turizma tako postaje prvi grad u kojem je djelovao neki gay klub. Nije poznato kako je Arpad Ron prošao u suđenju zbog «zločina nasuprot naravi.»

MarketingMariner keramika

Prvo suđenje na kotarskom sudu zbog te iste pederastije bilo je daleke 1886., a sudilo se sobaru baruna Reyera, Michaelu Traineru. U dostupnoj literaturi nije poznato što je učinio i s kim je ljubovao, ali se navodi da je u arhivu dostupan taj spis. Prvi Opatijac koji «igra za protivničku momčad» bio je Jakov Varljen u narodu znan kao Frajlica. On je na kotarskom sudu zaradio opomenu i javnu porugu zbog uznemiravanja općinskog podvornika Franje Pošćića. Zbilo se to 19. travnja 1904, dakle prije točno 113 godina. U spisima je dostupna čitava kronologija tog događaja i nadasve komični prikaz razgovora aktera ove priče. Policajac Podmenik zapisao je prijavu Franje Pošćića ovim riječima: “Dana 19. travnja 1904 u 10 sati na večer kad je općinski podvornik Franjo Pošćić bio na putu kući pridružio mu se na Križišću (op.a. područje kod današnje Ugostiteljske škole) u Opatiji opće znani besposleni Jakov Varljen…te ga pozdravi riječju «dobra večer» i s njim se uputi u pravcu izvora Vrutki. Na putu mu počne govoriti «Kako ste lijepi, dali ste oženjeni, jeste li činili već s nekom djevojkom kakve besramne radnje?» U isti mah počne ga hvatati za «narav» i «brageše» mu na silu otkapčati te je podvornik Pošćić-jer ga je ovaj nagovarao da sa svojom «naravi» zadovolji svoju besramnu požudu – bio primoran Varljena silom odgurnuti. Jakov Varljen je znani besposleni individuum i poznati tako zvani «busarant» (op.a. homoseksualac) koga redari već dugo sumnjiče za tu besramnu rabotu…»

Bili su to prvi spomeni homoseksualizma Opatiji, biseru Jadrana. O prvom opatijskom homoseksualcu Jakovu Varljenu Frajlici pisao je poznati opatijski književnik i ugledni sveučilišni profesor Zoran Kompanjet u svojoj crtici «Frajlica Bigec, Smrdejuha i moja pobožnost», dok o podvorniku Pošćiću nigdje ni riječi. Žrtvu uvijek svi zaborave.

55555
MarketingMNK Gorovo

Zadnje novosti

To Top