Prof. Marijana Trinajstić: I mi nastavnici moramo učiti kako bismo dorasli svijetu koji donose nove generacije

Profesorica Marijana Trinajstić  tri desetljeća predaje hrvatski jezik i književnost od čega je većinu vremena provela u  Gimnaziji Eugena Kumičića, a poznata je i po svom radu na polju dramske pedagogije. Posljednjih pet godina radi u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci. O nedavnom susretu s jednom generacijom opatijskih maturanata, o radu i životu nastavnika koji se suočavaju s mnogim izazovima suvremenog svijeta te o mnogim drugim temama govorila je za naš portal

Susreli ste jednu od pet generacija opatijskih gimnazijalaca koje ste doveli do mature. Koliko Vam znače pozivi bivših učenika da im se pridružite na ovakvim druženjima?

Pozive na druženja u kojima se prisjećamo školskih dana primam uvijek s radošću i nastojim se odazvati. Meni je to poput ponovo stečene diplome. Nalazila sam uvijek vremena za učenike i izvan školskih sati te im pružala priliku za razgovor, sve je teže tako postupati, ali vrijedi truda. Odrasle smo i stručne osobe koje mare za mlade dovoljno da bismo ih poslušali – njihove nade, strahove, komentare o dnevnom životu. Dobri pedagoški pristupi temelje se na uvijek pruženoj ruci kojom ćemo učenike dovesti do spoznaja, ne moraju svi uhvatiti pruženu ruku, nastavnicima je obveza pružiti ju. Ova je generacija maturirala 2011., baš mi je lijepo vidjeti taj duh koji ne posustaje niti u ovim pandemijskim mjesecima, nema prepreka na putu k cilju, sve možemo, zajedno – još lakše. Hvala Luki Ivici, zaista se potrudio i okupio nas, imenovan je doživotnim predsjednikom razreda čestitam i ovim putem svima na obljetnici.

Posljednjih godina radite u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci, u opatijskoj gimnaziji radili ste od 1992., puno je tu generacija i iskustva. Kako se suočavate s različitostima mladih generacija?

Svjesnost o promjenama jednostavno prati čovjeka duž njegova života. U radu s mladim ljudima srednjoškolske dobi promjena se opredmećuje i doslovno ju gledate, slušate i najvažnije – čujete! Na promjene s pažnjom moramo reagirati i biti osjetljivi. Cjeloživotno učenje nije dalek pojam mnogim zvanjima pa tako ni nastavnicima. Moramo učiti  kako bismo dorasli svijetu koji nove generacije nose sa sobom, Nije to samo znanje o IKT-u, bilo je to prije nekih desetak godina. Sada su na redu generacije koje su pod utjecajem novog digitalnog doba izmijenile i radne navike i očekivanja i ponašanja. Ne bih govorila o tome u lošemu smislu, rekla bih samo da je teže nego ikad pokrenuti interes za knjigu kao medij, za čitanje, a i za komunikaciju. Jedan klik, jedan emotikon i možete reći i poručiti štošta bez uloženog truda u iznalaženju primjerenih riječi – lijenost je u rastućem porastu jer nam se sve pruža na dlanu. Čemu bismo čitali i pokretali vizualizaciju, maštu? Internet to lijepo čini  za nas i mi se ulijenimo u kolotečinu i polako postajemo potrošači kvazikulture. – Ako je svijet pozornica, svaki dan gledam Krležino Kraljevo, mislim da će mnogi shvatiti! Moje zvanje i poziv svode se više no ikad na podučavanje mladih o vrijednostima koje mogu naći u umjetnostima i u materinskom jeziku – nije lako – mnoge je književne kulturne vrijednosti potrebno uvoditi na mala vrata, ali ne bih o tome jer su možda na redu i promjene u nastavnim planovima i programima – potajno im se nadam.

Ovu pandemijsku 2020./2021. školsku godinu završit ću s još jednom obljetnicom, punim 30 godina radnoga iskustva, a posljednjih pet radim u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci i ponosna sam što sam kao razrednica ispratila još jednu generaciju divnih mladih ljudi.

Kako vidite nastavu u doba koronavirusa, jesu li učenici  uskraćeni ili je online nastava uspješno zamijenila nastavu uživo?

Nastava u spomenutim uvjetima nije narušila kontinuitet obrazovanja, mislim da je suvišno spominjati da kvantiteta ni u kom slučaju nije pratila kvalitetu ma koliko se tko od nas trudio. Učili smo svi i još učimo. Učimo o jednom novom životu, povratak onom jučerašnjem, ostat će samo dio snova. U ovom novom životu nedostajat će, onima koji su to imali u iskustvu, ljudskost, humanost, nedostajat će znanja! Ljudsko postojanje priznavat će se samo ako postojimo u tom paralelnom digitalnom svijetu koji će postupno preuzeti ovu zemaljsku stvarnost. Kafkijanski, orvelovski, hakslijevski svjetovi, zaživjeli su. Pozivajući se na okolnosti koje prate 21. stoljeće, sve smo više usmjereni na uskraćivanje znanja o mnogočemu, stječem dojam da je nastava na daljinu ubrzala takav proces podučavanja. Trudit ću se svim snagama raditi na tome da mladi ne postanu potrošači kulture koji će kupiti bilo kakav proizvod.

Svoje metodičke primjere pisali ste i ne engleskom jeziku, kako je do toga došlo?

Potreba za izvođenjem nastave na daljinu zatekla je i nas i Europu. Mogu to  odgovorno tvrditi s obzirom da sam ove školske godine sudjelovala u europskom edukacijskom projektu na temu digitalnog podučavanja. Prijavila sam se za natječaj otvoren i hrvatskim prosvjetarima i to što je sve trebalo odraditi na engleskom  jeziku nije mi stvaralo poteškoće. Hrvatski CARNET sustav pruža nam edukacije o alatima kojima se možemo služiti pri takvome izvođenju nastave, u europskoj edukaciji učila sam i izmjenjivala iskustva s kolegama iz mnogih zemalja i naučila kako mogu koristiti i europske resurse znanja pohranjene u platformi Europeana. Sustav europske edukacije obuhvaća svake godine sve više zemalja, iz svake zemlje odabire se osam prosvjetnih djelatnika po objavljenom natječaju i drago mi je da sam bila pozvana sudjelovati. Pružila mi se mogućnost sudjelovanja i na europskome samitu, bila su to dva dana ispunjena razmjenama iskustava u obrazovanju s različitih područja pedagoških djelatnosti utemeljena na primjerima dobre prakse. Stekla sam izuzetno korisna znanja.

Nerijetko čujemo kako se u Hrvatskoj nedovoljno čita, 2021. godina proglašena je godinom čitanja. Što, po Vama, treba poduzeti kako bi se ta statistika poboljšala?

Svaki se pokušaj svodi na donkihotovsku avanturu, tragikomično je i pokušavati uzdići kulturu čitanja u uvjetima u kojima se odvija naša svakodnevica. Sve nam govori, ma kakvi govori, vrišti, osviješten i načitan um toliko je bezvrijedan i na kraju krajeva sveden na odraz gluposti! Sramotno, ali istinito! Kulturnjaci vape- čitajte, čitajte bilo što – samo da ne ostanete bez riječi- čitajte! No, da mi emocija ne oduzme misao, vratit ću se drugom dijelu pitanja- što treba poduzeti? Iskustva u radu govore mi da treba početi s učenjem čitanja, ne biste vjerovali, ali vjerujte, ljudi ne znaju čitati. Kada se nešto treba pročitati naglas, začudite se i primjećujete da se ne prepoznaju neke osnovne riječi vokabulara. Nakon vježbi čitanja, razvijala bih vještine brzoga čitanja. U školske programe uvodi se čitanje različitih vrsta tekstova, znanja iz medijske pismenosti – praksa pokazuje da se treba vratiti koracima unatrag i naučiti mlade čitati. Metodički sam poduprta znanjima iz dramske pedagogije i s lakoćom ću poput europskih kolega provoditi dramska čitanja, čitanja s preuzimanjima stanja likova i lirskih subjekata – promjene i (r)evolucije kreću od pojedinaca – ne trebamo čekati da nam se upali zeleno svjetlo, nećemo ga dočekati, iskustveno provjerena činjenica. Očekujemo avion na kolodvoru, ta bi se uzrečica ovdje mogla dobro uklopiti.

Spomenuli ste dramsku pedagogiju i koliko znamo, bili ste uspješni u primjeni iste, bavite li se još tim područjem?

Svakako, dobrodošla je više no ikad kao dio metodičkog pristupa nastavi.

U izbornom predmetu Dramska kultura i umjetnost u nastavi na daljinu potičemo čitanje izradom booktrailera koji su zapaženi na Filmskim festivalima za mlade, tu smo se uključili u europske tijekove nastave, mladi iz Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci izrađuju booktrailere,  pozivaju vršnjake na čitanje. Područje dramske pedagogije ne vodi ka glumačkom pozivu, te površne predrasude neupućenih treba odbaciti, dramska pedagogija uči vještinama govorenja, socijalizacije, procesima dramskoga odgoja potiče se  vlastiti osobni, etički, društveni i kulturni razvoj, znanja i kompetencije korisne za život, inovativnost, istraživanje, kritičko mišljenje, poduzetnost. Dramski odgoj pripada umjetničkom, jezično-komunikacijskom i društveno-humanističkom području odgoja i obrazovanja, a značajno je povezan s međupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje, Održivi razvoj te s temom Učiti kako učiti. Zahvaljujem ravnateljici gimnazije u kojoj radim, prof. Đuditi Franko, kao i svim kolegama, prepoznali su potrebe mladih i otvorili niz izbornih predmeta za koje učenički interes ne jenjava, a i rezultati ne izostaju.

Je li s obzirom na promjene u kurikulu moguće poticati i pisanje, upućivati mlade na natječaje? Iz pouzdanih izvora znam da i sami pišete.

Neprestano, tijekom svih 30 godina rada poticala sam i potičem učenike, koji to žele, razvijati stvaralaštvo. Odavno su ukinuta Županijska vijeća za izvannastavne aktivnosti, nailazili smo tamo na korisne edukacije i izmjene iskustava. Ta činjenica doista govori sama za sebe o poticanju kreativnosti u nastavi. Zanimljivo je da su smotre zadržane, LiDraNo npr. smotra literarnoga dramskoga i novinarskoga stvaralaštva održala se do danas i vjerujem da su se za njezino kontinuirano održavanje izborili mnogi kolege iz AZZO-a. Svake godine učenici pošalju radove koje mentoriram, mnogi kolege i dalje njeguju i potiču stvaralaštvo, kao i inače, odrađuju to izvan svoje nastavničke radne obveze. Entuzijazam i ljubav za zanimanje okidači su koji nas pokreću i na to valjda računaju svi oni koji službeno ukidaju okupljanja kreativaca u nastavničkom poslu. Pišem i sama, neke od pjesama objavljene su u časopisu Tema izdavačke kuće Meandar Media, to je, kako piše u podnaslovu, časopis za knjigu. Dodala bih tome da je to časopis o knjigama, za knjige, o autorima i kritičkim promišljanjima o suvremenim (ne)zbivanjima kada je o kulturi i njezinoj marginalizaciji danas riječ. Za ovaj dio ljubavi prema pisanoj riječi, stvaranju, voljela bih naći više vremena u svome životu.

Foto: Lea Trinajstić