MarketingMariner keramika
događanja

Predavanje Tine Ružić još je jedan obol popularizaciji znanosti

IMG_0586

U sklopu projekta popularizacije znanosti Opatija Coffeehouse Debates prošlog je utorka održano još jedno predavanje u sklopu aktivnosti promocije mladih znanstvenika. Svoj je istraživački rad tako predstavila Tina Ružić, doktorandica sa Medicinskog fakulteta u Rijeci koja radi u sklopu Centra za proteomiku, baveći se virusnom imunologijom i cijepivima. Ružić, koja je osnovnu školu i gimnaziju završila u Opatiji, a magistrirala na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, radi istraživanje vezano uz nepoznate gena citomegalovirusa (koji uzrokuje herpes, bolest koju je prebolilo preko 80% ljudi). Ružić je istaknula kako su ljudi i virusi (oni koji napadaju ljude) koevoluirali zajedno, tako da su neprestano u igri mačke i miša. Dok nam je imunitet stabilan brojni su virusi oko nas (ili u nama) bez da to uopće primjećujemo (npr. citomegalovirus), a tek kad nam imunitet oslabi počinju raditi ozbiljnije probleme našem zdravlju.

IMG_0583

Ove je godine, u jeku pandemije COVID-19, Centar za proteomiku počeo raditi i na testiranjima na novi koronavirus, a Ružić se uključila u ove aktivnosti tako da trenutno radi u dijagnostičkom centru za testiranje na COVID-19 za pacijente i djelatnike KBC-a Rijeka. Iako se o novom virusu istražuje u brojnim laboratorijima, u Rijeci se ne vrše istraživanja vezana uz biologiju i patogenezu virusa budući da je za to potreban laboratorij sigurnosne razine 3 (u Rijeci postoji laboratorij sigurnosne razine 2). Novi COVID-19 koronavirus nije vidljiv optičkim mikroskopom tako da se testovi ne obavljaju promatrajući uzorke (kako bi neki mislili), već detektiranjem genetskog materijala virusa pomoću PCR testa (test lančane reakcije polimeraze), kojeg je prvi proveo Kary Mullis, za što je 1993. godine dobio i Nobelovu nagradu za kemiju. Polimeraza je enzim koji pomaže replikaciji genetskog materijala virusa, tako da se test sastoji od poticanja replikacija RNA molekula. Točnije, izabrani su specifični dijelovi RNA karakteristični samo za SARS-COV-2 virus, ne za gripu ili druge koronaviruse (tako da PCR test ne otkriva prisutnost drugih virusa), čija se replikacija potiče i onda detektira. Budući da se može detektirati veća količina ovih dijelova RNA, te budući da se može pratiti kako i koliko brzo napreduje replikacija dijela RNA iz ciklusa u ciklus, može se lako izračunati koliko je virusa bilo prisutno u početnom uzorku (prije nego što je pomoću polimeraze potaknuta ubrzana replikacija). U praksi, nakon što bolnice i domovi zdravlja pošalju svoje uzorke u laboratorij, oni se popisuju i obrađuju u laboratoriju, a na njima se radi u posebnim komorama koje onemogućavaju da bilo kakvi dijelovi virusa izađu na otvoreno. Virus se prvo “sprži” kako bi ispustio svoj genetski materijal, nakon čega se dodaje polimeraza i drugi enzimi, te se uzorci stavljaju u poseban uređaj koji ubrzava replikaciju, nakon čega se vrši analiza rezultata kojom se utvrđuje koliko je virusa bilo prisutno u izvornom uzorku. Uz prikupljene uzorke, uvijek se vrši i interna kontrola (stavi se jedan uzorak za koji se zna da je pozitivan, odnosno jedan za koji se zna da je negativan), a test je izrazito osjetljiv (neki tvrde i preosjetljiv) tako da su mogućnosti da uzorak nekog zaraženog bude detektiran kao negativan gotovo nikakve. Sve se ovo vrši ručno (priprea uzoraka, pipetiranje i slično), zbog čega je proces relativno spor i troje zaposlenika radi čitav dan kako bi dobilo rezultate za 50-ak uzoraka. Naravno, korištenje specijaliziranih strojeva (poput onih nedavno kupljenih u Zagrebu) omogućava obrađivanje značajno većeg broja uzoraka, no takvi su strojevi izrazito skupi, tako da se Centar za proteomiku morao pošteno namučiti za nabavljanje osnovnih reagensa i drugih kemikalija za “ručno” vršenje testova.

Za razliku od PCR testa, antigenski testovi, koji se često pojavljuju u medijima iako se još ne vrše u Rijeci, detektiraju proteine na površini virusa koji izazivaju imunološki odgovor (antigene), a time i prisutnost samog virusa. Vezano za to, budući da naš imunosni sustav stvara reakciju na virus, serološki testovi pak detektiraju protutijela koja naš organizam stvara kada je u doticaju s virusom (zbog čega možemo utvrditi je li netko zaražen ili je nedavno bio zaražen virusom). Svaki od ovih testova ima svoje prednosti i nedostatke: PCR test tako može detektirati i veoma male razine prisutnog virusa, ali zbog toga može dati pozitivan rezultat i dugo vremena (čak i mjesec dana) nakon što je osoba prestala biti infektivna za druge. Brzi antigenski testovi, s druge strane, daju pozitivne rezultate kada je zaražena osoba najinfektivnija i ima najviše simptoma, ali mogu dati negativan rezultat kada je osoba tek zaražena ili kada je zaražena, ali nema simptome. Pozitivan rezultat kod antigenskih testova je tako veoma pouzdan, ali negativan ne znači puno budući da je moguće da je osoba nedavno zaražena (i dobiti će simptome kroz nekoliko dana), ili da je pak količina virusa premala (tako da osoba može biti zarazna za druge, iako u manjoj mjeri nego netko s izraženim simptomima). Slično tome, serološki testovi detektiraju naš odgovor na infekciju, tako da ne otkrivaju prisutnost virusa u ranijim fazama bolesti, te nam ne govore (nužno) je li netko bolestan ili zarazan, već samo je li prebolio infekciju.

Budući da je Centar za proteomiku istraživački usmjeren, radi i na stvaranju cjepiva protiv virusa SARS-COV-2, i to upravo pomoću citomegalovirusa o kojem Tina Ružić izrađuje doktorski rad. Naime, citomegalovirus se prvo oslabi, a zatim se u njega ubaci dio virusa SARS-COV-2, i to protein s površine kojeg prepoznaje naš imunosni sustav i na kojeg stvara protutijela. Tako naš imunosni sustav može početi trenirati i stvarati protutijela prije nego što se zarazi SARS-COV-2 virusom, tako što reagira na modificirani i oslabljeni oblik citomegalovirusa koji je maskiran da izgleda kao koronavirus. Na sličan način, ističe Ružić, radi i poznato rusko cjepivo, kao i cjepivo koje se razvija u Oxfordu i koje podržava Europska unija (tako da ćemo se vjerojatno svi njima cijepiti), samo što ono umjesto citomegalovirusa koristi adenoviruse.

Nakon predavanja je uslijedila duga i izvrsna diskusija, u kojoj su brojni posjetitelji, njih 15-ak koji su predavanje pratili u prostorima Udruge “Kulturni front” i njih 60-ak koji su pratili online prijenos, postavili brojna zanimljiva pitanja i komentare. Čitavo je predavanje, zajedno s diskusijom, snimljeno i može se pogledati na ovoj poveznici.

 

 

Organizatori iz Udruge “Kulturni front”, Amadria park hotela i Filozofskog fakulteta u Rijeci zahvalili su svima na dolasku i na izvrsnoj diskusiji, a posebno su istaknuli pokrovitelje iz Grada Opatije i Primorsko-goranske županije. Također, najavili su i organizaciju novih događanja u sklopu ovog projekta, zadovoljno uočivši kako pandemija COVID-19 i mjere za njeno suzbijanje nimalo ne utječu na kvalitetu projekta Opatija Coffeehouse Debates.

 

 

55555
MarketingMNK Gorovo

Zadnje novosti

To Top