MarketingMNK Gorovo
Vremeplov

Kako je Volosko dobilo ime?

New Project (1)

O povijesti Opatije i Voloskog pisali su mnogi povjesničari i zaljubljenici u svoj kraj. Najstarije izvore o povijesti našeg kraja nalazimo u zapisima Janeza Vajkarda Valvasora u knjizi Slava Vojvodine Kranjske iz 17. stoljeća. Vrlo važne  zapise dao nam je najznačajniji povjesničar Rijeke, Giovanni (Ivan) Kobler u svojemu  djelu Povijest Rijeke (Memorie per la storia della liburnica città di Fiume) krajem 19. stoljeća. Tragikomične zapise nalazimo u memoarima Ludwiga Salvatora von Habsburga na prijelazu stoljeća koji je u svojim putopisima spominjao Opatiju i Volosko. Međutim, najiscrpniji su izvori koje su nam ostavili Leonardo Tomašić, Amir Muzur i Roberto Žigulić.

Natpis na opatijskoj crkvi sv. Jakova «1506 DIE 21 JULII SYMON ABBAS FIERI FECIT» svjedoči o tome da je izvjesni opat Šimun dao sagraditi crkvu 21. srpnja 1506 . Istina je, međutim nešto drukčija. Spomenuti Leonardo Tomašić i Giovanni Kobler pišu da se opatija sv. Jakova spominje mnogo ranije nego što stoji na pročelju crkve 1506. Čak pedeset godina ranije opat Jakov piše papi Nikoli V. kako mještani naselja oko crkve protupravno prisvajaju razna dobra što papa Nikola V. rješava upućivanjem bule da se sva crkvena dobra imaju vratiti opatiji sv. Jakova. Upravo ta bula svjedoči o postojanju opatije sv. Jakova i naselja oko današnje crkve. Povjesničar Pietro Kandler smatra da se benediktinska opatija sazidala u 13. stoljeću kada su nastajale i drugi benediktinski samostani u Istri i Kranjskoj, dok Kobler tvrdi da je opatija sv. Jakova nastala još i ranije. Na temeljima starog grčkog hrama (grč. Phanas) boga Apolona. Naselje Opatija razvilo se oko samostana, a malobrojni stanovnici bili su u službi opata i ostalih svećenika. Neosporno je da ime naselja Opatija potječe od riječi «opatija», sinonima samostanu ili manastiru.

Volosko se pak prvi put spominje 1543. u službenoj knjizi riječkog kancelara i oporuci Roka Zavidića i 1570. u kojoj tvrdi da je crkvicu sv. Roka podigao njegov djed Ivan Zavidić. Ta je crkvica u funkciji i dan danas. Po zapisima Janeza Valvasora Volosko je bila kastavska lučica i neznatno naselje u drugoj polovici 17. stoljeća, a tek 1708. dobiva župnu crkvu sv. Ane. Samostalna župa sv. Ane nastaje tek 1814., a 1850. Volosko postaje zasebna općina pripojivši sebi tada malo selo Opatiju. Teško je reći koje je od ovih mjesta starije. Što je bilo prije, kokoš ili jaje? Nikada nećemo doznati.

Porijeklo imena Opatije znamo, međutim porijeklo imena Volosko ostaje velika enigma za sve povjesničare koji su se bavili ekonimskim i onomastičkim pitanjima. U svojoj knjizi «Kako se stvarala Opatija?» Amir Muzur predstavlja nekoliko teorija o porijeklu imena Volosko. Predstavit ćemo vam tri najvjerojatnije.

  1. KASTAVSKA TEORIJA

Prema Muzurovim navodima, stanovnici grada Kastva kojemu je Volosko služilo kao lučica, lansirali su priču da su u selu Javoriki lopovi iskrcavali ukradene volove te ih potom odvodili u šumu na klanje. Mjesto iskrcavanja nazvano je potom Volovsko, a mjesto klanja – Klana. Volovsko je pučkom etimologijom kasnije preimenovano u Volosko, a to se ime zadržalo do danas.

Snažnu kritiku ovoj teoriji dali su Giovanni Kobler i Carlo de Franceschi. Kobler tvrdi da se u Voloskom nikako nije mogao odvijati iskrcaj krupne stoke zbog geografskih komponenata (strmina, nedostatak prostora za iskrcavanje…), a Klana se nalazi predaleko da bi služila kao klaonica. De Franceschi ide dalje i piše Kobleru pismo u kojemu između ostalog piše: «…jasno da Volosko ne dolazi od riječi vol, budući da ondje ni sada, niti je ikada ranije moglo biti mjesto gdje su uzgajani volovi, a osim toga radi se o pomoračkom mjestu. Kako je Volosko na ulazu u Preluku, njegovo ime je moglo postati od riječi val, kasnije iskrivljene u vol…» U svojemu pismu spomenuo je De Franceschi još jednu mogućnost nastanka imena Volosko koju ne treba zanemariti.

MarketingMNK Gorovo
  1. SLAVENSKA TEORIJA

Muzur dalje spominje i slavensku teoriju nastanka imena Volosko – prema staroslavenskom Bogu Volosu (Velesu). Ovaj staroslavenski Bog, zaštitnik je zemlje, voda i podzemlja; povezivan je sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarom. Perunov je glavni protivnik, a njihova je borba jedan od najvažnijih mitova u slavenskoj mitologiji. U prilog ovoj tezi ide i naziv brda iznad Mošćenica, još jednog srednjovjekovnog gradića, koje nosi ime Perun – po staroslavenskom vrhovnom bogu gromovniku. Obližnja Preluka također vuče porijeklo od starih Slavena, a brojni glagoljski napisi u okolnim mjestima (Veprinački statut, Mošćenički statut, Kastavski zakonik…) snažan su pokazatelj prisutnosti Slavena u ovim prostorima. Osim toga, na Balkanu postoje mnoga naselja koja svoje ime duguju staroslavenskome bogu Volosu/Velesu.

Muzur također daje i kritiku ovoj teoriji. Budući da se Volosko nije spominjalo prije 16. stoljeća, teško da se u običnom puku razvila staroslavenska sentimentalnost. Osim toga, tih je godina u međusobnoj komunikaciji prevladavao talijanski jezik, dok se hrvatskim govorilo isključivo između članova obitelji.

  1. TALIJANSKA TEORIJA

Iako Muzur u svojoj knjizi ovu mogućnost samo spominje, u novije se vrijeme aktualizirala. Pozivajući se na razmišljanja povjesničara umjetnosti Berislava Valušeka, Muzur spominje mogućnost da je Volosko dobilo ime po planini Učki na čijim se istočnim obroncima nalazi. Kao što je ranije spomenuto, u širokoj upotrebi se tada zbog razvitka trgovine nalazio talijanski jezik. Talijanska riječ Valle označava dolinu, a u nekim se starim zemljovidima planina Učka (tal. Monte Maggiore) nazivala Osca. Volosko bi po tom tumačenju moglo označavati dolinu pod Učkom.

Zvuči zanimljivo, međutim teško da bi u 16. stoljeću stanovnici svoje mjesto nazivali talijanskim složenicama iako je talijanski jezik bio dominantan u međusobnoj komunikaciji. U isto vrijeme nazive su dobivali mnogi lokaliteti u Voloskom i obližnjoj Opatiji koji nedvojbeno imaju slavenski prizvuk: Črnikovica, Lipovica, Škrbići, Tomaševac, Tošina…

55555
MarketingMNK Gorovo

Zadnje novosti

To Top