MarketingMNK Gorovo
Đir

Izabela Lelek Purić: “Svoju kći učim da ne okreće glavu od drugačijih”

72104694_3078683032203221_8639601744134799360_o
  • 72435452_3078686248869566_8641358999939186688_o
  • 71752127_3078688768869314_9175374149529370624_o
  • 71823438_3078680918870099_8705663778575876096_o
  • 71895763_3078679675536890_2362637977403785216_o
  • 72104694_3078683032203221_8639601744134799360_o
  • 72138101_3078677978870393_4915462368009388032_n
  • 72141047_3078688355536022_441468607340216320_o
  • 72435452_3078686248869566_8641358999939186688_o
  • 72487980_3078679075536950_7654274325888892928_o
  • 72435452_3078686248869566_8641358999939186688_o
  • 71752127_3078688768869314_9175374149529370624_o
  • 71823438_3078680918870099_8705663778575876096_o
  • 71895763_3078679675536890_2362637977403785216_o
  • 72104694_3078683032203221_8639601744134799360_o
  • 72138101_3078677978870393_4915462368009388032_n
  • 72141047_3078688355536022_441468607340216320_o
  • 72435452_3078686248869566_8641358999939186688_o
  • 72487980_3078679075536950_7654274325888892928_o

Vrlo vjerojatno ste se zapitali tko je osoba iz današnjeg naslova. Ona je vrlo inspirativna osoba koja u svoje slobodno vrijeme spaja svoj hobi i plemenit, društveno koristan rad. Izabela Lelek Purić iz Lovrana, majka je 12-ogodišnje djevojčice i zaposlena je kao voditelj prodaje rezervnih djelova u InterAdria SC u Kastvu. Svoje slobodno vrijeme provodi na vrlo neuobičajen način – volontirajući u Udruzi osoba s invaliditetom Grada Opatije. U razgovoru za RivijeraNews govori o tome kako je postala volonter, problemima s kojima se susreću osobe s invaliditetom teo mnogočemu drugome.

Bavite se jednim prekrasnim i vrlo rijetkim zanimanjem. Otkuda Vaša ljubav prema šivanju lutaka?

“Moj hobi i moja ljubav je izrađivanje lutki različitih tematika. Prvi susret bio mi je u Vicenzi na sajmu kreative gdje sam prvi puta vidjela lutku norveške dizajnerice Tone Finnanger. Od toga trenutka se izrodila moja ljubav prema lutkama. Šivati nisam znala , nisam čak ni imala šivaću mašinu, nisam pohađala nikakav tečaj još uvijek sam samouka i smatram da se predanošću upornošću i trudom može jako puno postići i naučiti. Šivanje me opušta, uživam u stvarnju nečeg novog. Uvijek sam nestrpljiva i jedva čekam završni dio kada moje lutke poprimaju svoj konačni oblik.”

Koliko dugo već volontirate u UOI Grada Opatije?

“U udruzi volontiram oko tri godine i u udrugu sam došla sasvim slučajno preko prijateljice Ingrid Šimić koja me zamolila da nešto napravim za njezinu udrugu, a bilo je Božićno vrijeme -vrijeme darivanja. Udruzi su se jako svidjeli moji radovi i pozvali su me da im održim jednu radionicu. Naravno da nije sve završilo na jednoj radionici. Jednostavno sam se zaljubila u tu djecu i ostala iznenađena njihovim oduševljenjem i radošću . Sada intenzivno izrađujemo ukrase svaku srijedu. Kod kuće pripremim materijale i temu ovisno o godišnjim dobima i prigodnim događanjima našega kraja te krećemo u realizaciju i uživanje u kreativnom stvaralaštvu.”

71752127_3078688768869314_9175374149529370624_o

I svoju kći polako uvodite u svijet volontiranja… Što Vas uistinu motivira za rad s osobama s invaliditetom?

“Volontiram još od srednje škole. Nakon rođenja kćeri i prvih godina njezina života nisam imala toliko vremena . Oduvijek sam voljela pomagati djeci, a kako je i moja kćer sve veća -12 godišnjakinja koja također sa mnom volontira u udruzi imam više slobodnog vremena i ne želim ga potratiti na beskorisno sjedenje pokraj televizije. Želim doprinijeti društvu, pomoći djeci da se osjećaju korisno, prihvaćeno, zadovoljno, da budu svjesni toga da i oni mogu svojim rukama izraditi nešto korisno, nešto što će ljudi primijetiti, za što će dobiti pohvale i naići na odobravanje. Učim i svoju kćer da ne radi razlike među djecom, da smo svi jednako vrijedni i važni i da svi zajedno možemo funkcionirati u ovom našem društvu bez vrijeđanja, izrugivanja i maltretiranja osoba s posebnim potrebama. Da ne okrećemo glavu u drugu stranu.”

Koliko je za pravo teško raditi s osobama s invaliditetom? 

“Mislim da nije teško raditi s osobama s invaliditetom- naravno puno ovisi o stupnju invaliditeta. Moja djeca kako ih ja sve od milja zovem su divna, vesela, komunikativna, Ponekad uživaju u radu, nekad im se i ne da, ali uvijek pronađemo nešto što taj trenutak odgovara toj osobi. Ovisno o vrsti radionice uvije netko bude više motiviran a netko manje. Često se dogodi da se netko pronađe baš u nekom segmentu prilikom izrade lutaka i tada nastaje pravo veselje i ushićenje.

Jeste li ikada mislili odustati?

Odustati od volontiranja svakako ne mislim. Voljela bih da mogu samo to raditi i više im se posvetiti. Kako bi oni rekli postali smo povezaniji, svi smo se više zbližili, rad nas spaja, Osim djece u izradu su se uključili i njihovi asistenti koji jedva čekaju kreativnu srijedu.”

71823438_3078680918870099_8705663778575876096_o

Koji su po Vama najveći problemi s kojima se takve osobe često suočavaju?

“I dalje su najveći problem integracija u “obično” društvo, okolina koja ponekad i nema razumijevanja, nemogućnost nekog zaposlenja, gdje često takvim osobama ne daju priliku da iskažu svoje mogućnosti, Educiranje i priprema za život nakon što završe školu. Smatram da je udruga osoba s invaliditetom Grada opatije jedna divna zajednica koja im omogućava pripadnost u društvu, trudi se da se uklope koliko je to moguće, da nauče nešto korisno, ne samo kreativno, tu se uče osnove kuhanja i pripremanja različiti obroka, vježba se motorika…”

Marketing

Koliko bi dnevni boravak za osobe s invaliditetom u Opatiji pomogao integraciji invalida u društvo?

“Već sada taj dnevni boravak gdje oni provode pola svoga dana puno znači. Ne samo da im pomaže da se integriraju u društvo već ih uči puno korisnih stvari i priprema ih se za život kako bi i oni mogli što više toga savladati da budu što samostalniji što je vrlo bitno. Ta djeca su u udruzi pet dana u tjednu i to jako puno znači i njihovim roditeljima, korisno je jer su u društvu u pozitivnoj okolini i mogu dosta toga naučiti i svoja znanja i vještine primijeniti u svome kućanstvu.”

UOI Grada Opatije

Koliko smo kao društvo otvoreni prema osobama s invaliditetom?

“Možda sam već odgovorila na to pitanje. Nismo previše otvoreni. Pojedinci se trude, no premalo ih je i ne postižu se baš neki rezultati. Konkretno i našoj udruzi bi trebali bolji uvjeti, veći prostor i da nas Grad Opatija primijeti i pomogne nam da realiziramo neke naše ciljeve i želje kako bi toj djeci olakšali budućnost. Premalo se sredstava ulaže za njih i ne nailazi se na neku veliku potporu. Nažalost oni koji nemaju dijete s posebnim potrebama ne mogu to razumjeti i da često okrenu glavu i oglušuju se na pomoć.”

Kako motivirati druge da dođu u Vasu udrugu i volontiraju?
“Što se tiče motivacije drugih da dođu volontirati, mi smo uvijek otvoreni za sve. Rado primamo nove volontere kojih imamo sve više. Ljudi su prepoznali naš trud, prepoznali su naše radove, počeli su nas kontaktirati, dolaziti sami u udrugu po radove.
Dobrih ljudi velikog srca ima još uvijek i naravno da se veselimo svakom novom članu.”

72104694_3078683032203221_8639601744134799360_o

72138101_3078677978870393_4915462368009388032_n

Tko je od naših smajlica najkreativniji?

“Svi su kreativni na svoj način ali ipak bih posebno izdvojila Zorana Bogdanića koji je ama baš uvijek motiviran, toliko vrijedan i dobar dečko da se riječima ne da opisati. Tu je i Beti koja kad dobije inspiraciju ne pušta i odradi cijeli projekt od početka do kraja. Ne smijem izostaviti ni Erika, Nevu i Andreju koji su isto strašno vrijedni i puni ideja. Tu su i svi ostali smajlići koji svojim trudom i radom doprinose sveukupnom stvaralaštvu. Bez svih njih, njihove ljubavi, motivacije, želje i neopisive sreće to sve ne bi bilo moguće. Bez svih njih moja duša bila bi prazna, motivacija koju mi pružaju daje mi snagu za nove ideje i projekte koje planiramo realizirati u budućnosti.”

Ivana Jeletić

Izabela Bukvić Lelek

Prijatleji

55555
MarketingMNK Gorovo

Zadnje novosti

To Top