Irena Radovanović: U klapi sam počela pjevati slučajno

U subotu se održava popularna manifestacija “Klape Va Mandraće”, tim povodom razgovarali smo s Irenom Radovanović. Dakako, nismo se fokusirali samo na manifestaciju već smo detaljno pretresli temu klapa i klapskog pjevanja koje predstavlja jednu od temeljnih odrednica našeg primorskog indetiteta

Koji je vaš prvi dodir s klapama, tj. kako ste zavoljeli klape i klapsko pjevanje?

Pa moram priznati da sam  slučajno počela pjevati u klapi pjevanje mi je uvijek „išlo“, još od ranog djetinjstva, u našoj se kući uvijek pjevalo, zatim, kako me starija sestra uvijek morala „vući“ sa sobom a pjevala je u školskom zboru, slušajući kako pjevaju, znalo se dogoditi da netko falša, meni je to išlo na živce što je profesorica primjetila, shvatila da imam sluha i glasa, pa me je sa samo sedam godina primila u zbor dok su se djeca primala tek sa jedanaest ili dvanaest godina. Nakon završene osnovne škole, u srednjoj sam se upisala u FA Zora, gdje sam provela plešući i pjevajući punih šest godina, i na taj način zavoljela tradicionalne plesove i pjesme. Kada sam se zaposlila u hotelijerstvu, nisam više bila u mogućnosti aktivno odrađivati nastupe koji su tada bili vrlo česti. Tražila sam neki zbor, nešto,a da ne bude daleko, da ne treba putovati tada je već postojala  muška klapa Volosko (od 1997.-8. ), a pomalo smo osnovali žensku klapu Volosko, gdje sam pjevala od 1999., postala predsjednica KZU Volosko 2001., te sam svoju „pjevačku karijeru“ kao i mjesto predsjednice Udruge odlučila napustiti 2019.godine, dakle nakon gotovo dvadeset godina.

Kako komentirate sveopću komercijalizaciju klapa koje su se iz skrovitih ulica i kala preselile na stadione i u koncertne dvorane?

Klapsko pjevanje uvršteno je na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva 2012. godine. Na UNESCO-ovu listu nije uvrštena komercijalna, estradna inačica klapske pjesme koja je sada apsolutni trend na našoj glazbenoj sceni, već ona izvorna, tradicionalna klapska pjesma koju odlikuje a capella vokalna izvedba.

Postoje tri modela klapskog pjevanja, a to su tradicionalno ili pučko, festivalska klapa i moderna klapa.

Prvi istaknuti glas u klapskom pjevanju je prvi tenor kojega u terci prati drugi tenor. To su  dva osnovna glasa koja su bila u počecima klapskog pjevanja. Kasnije se dodavao paralelni bas, duboki profondo, glas koji je u donjoj dionici i četvrti glas bariton, srednji glas koji je povezivao gornje visoke i donje duboke glasove i kad se svi glasovi „poslože“ kako treba, čine onaj predivan klapski akord koji zvoni, stvara takvu ugodu uhu, od čega se mogu uvijek naježiti.  Ovakvo a’capella pjevanje, to je prava klapa, a jedini instrument je ljudski glas. Kod klapskog pjevanja socijalni faktor je važan, zato se pjevači kod izvedbe pjesme između sebe slušaju i na taj način međusobno komuniciraju. Uz  instrumentalnu pratnju taj faktor nije bitan, ako se i dogodi neki „gaf“ instrument to i onako prekrije, dakle jedino osoba koja  ima istančano uho može shvatiti da nešto nije bilo u redu

Kako se klapsko pjevanje populariziralo upravo nastankom festivala, te su klape počele nicati ne samo u cijeloj Hrvatskoj nego ih u današnje vrijeme ima jako puno i van naših granica, pomalo su počele nastajati i klape uz instrumentalnu pratnju. Pjevanje uz instrumentalnu pratnju koje se naziva klapskim, zadnjih je godina doživilo pravi „bum“, takve klape pune stadione i koncertne dvorane, njihove pjesme zna većina, ali na UNESCO-ovoj listi nisu te pjesme, nego izvorna, tradicionalna a’capella izvedba. Svaka glazba ima svoju ljepotu, osobno više poštujem tradicionalno klapsko pjevanje, ali razumijem da šira publika voli čuti obrade popularnih pjesama „na klapski način“ uz pratnju instrumenata, a nekima je to postao način dodatne zarade.

Koliki je organizacijski izazov održavanje manifestacije Klape va Mandraće u vrijeme epidemije koronavirusa?

Šesnaest godina ova se manifestacija održavala uvijek na istom mjestu, u istom terminu, pozornica prirodna – mandrać, doslovce okruženo barkama i ribarskim mrežama, uvijek u tjednu Dana grada Opatije. Ovaj, sedamnaesti put, zbog epidemije koronavirusa, a znajući da će biti gužve oko Mandraća, stožer civilne zaštite dao nam je preporuku da se manifestacija ipak ne održi, barem ne na ovakav način. Dakle, bilo je ili ne održati ništa, ili održati ali da se koncept odžavanja promijeni. Uz veliku pomoć Vjeka Alilovića, koji mi je sugerirao na koji način da se program ipak održi „ da se užanca ne zatare“, a da ne dođe do grupiranja ljudi, epidemiolog je na kraju popustio, odobrio održavanje manifestacije, uz obećanje da ćemo poštovati epidemiološke mjere.

Ove godine, šest klapa nastupati će na određenim punktovima, na potezu od Malog mula prema mandraću , odnosno Velikog mula. Klape će pjevati bez ozvučenja, pa će publika imati priliku čuti klapu u izvornom obliku. Biti će to prava glazbena kulisa za posjetitelje koji će moći šetati Voloskom i uživati u klapskoj pjesmi.

Smatrate li mandrać jednom od posljednjih oaza tradicionalističkog pristupa klapama i klapskom pjevanju?

Mislim da nije jedno od posljednjih, vjerujem da u Dalmaciji koja je koljevka klapske pjesme još uvijek štuju tradicionalan način pjevanja, ali činjenica jest da na žalost ima sve manje tradicionalnog pristupa.

Istina, ja  uvijek zamolim klape da odaberu tradicionalne klapske pjesme bez instrumentalne pratnje, jer želim da slušatelji čuju i zavole ono iskonsko, tradicionalno, onako kao što se nekada pjevalo, jer to i je najljepše i to očito ima efekta, a rezultat je dobra posjećenost  slušatelja kao i odaziv renomiranih klapa.

Po kojem ključu se biraju klape koje će nastupiti na manifestaciji?

To je uvijek najteži dio posla ja skoro pa i ne mogu zamisliti da ove godine neće biti mojih jako dragih prijatelja Vokalista Salone, koji su tu, kako sami kažu, domaćini. Zatim Kampanel iz Kaštela. Vjerujte, ovaj susret klapa na Voloskom je, bez lažne skromnosti, postao vrlo popularan zbog ambijenta i naše gostoljubivosti  i teško je izabrati ili odbiti bilo koju klapu.  Taj odabir ovisi i o budžetu, jer ipak klapama koje dolaze iz veće udaljenosti treba osigurati  barem smještaj ili putni trošak.

Nekako, ide se po ključu prijateljstva, kvaliteti klape…

I za kraj, pozovite ljude na koncert?

Što reći, Volosko je već samo po sebi posebno a klape će još samo upotpuniti cijelu sliku, dakle dođite na sedamnaesto izdanje susreta klapa, prošećite kroz Volosko uz klapsku  glazbenu kulisu.