Nakon što je središnju Hrvatsku pogodio razoran potres cijela Hrvatska ponovo je pokazala svoj humani karakter, te se po tko zna koji put profilirala kao – kolijevka solidarnosti. Već u prvih nekoliko sati nakon potresa krenuli su apeli za pomoć putem svih aktivnih medija i društvenih mreža, ljudi su se spontano organizirali prikupili pomoć i krenuli put Petrinje, a obišli su i okolna sela koja nisu toliko u fokusu javnosti kao Sisak i Petrinja. U cijeloj konstelaciji nastala je i gužva na prilaznim cestama prema Petrinji i okolici, što je ometalo stručne službe zadužene za raščišćavanje posljedica, međutim, to su građani nehotice napravili iako su imali plemenite namjere. Pada mi na pamet citat velikog talijanskog teoretičara Nicoloa Machiavellija koji je rekao „cilj opravdava sredstva“, to je u ovoj situaciji vrlo pogodna prispodoba.
Mnogi gradovi i općine na Liburniji odmah su doznačili novčane iznose za pomoć potresom pogođenim područjima, a sve više ih otkazuje novogodišnje programe i novčana sredstva namijenjena za novogodišnji vatromet preusmjeravaju na područja stradala od potresa. Ljudi našeg kraja organiziraju se što preko Crvenog križa, što spontano kako bi prikupili i transportirali pomoć na područje Banovine. Bio sam i osobno u opatijskom Crvenom križu gdje kad sam vidio hrpe pristiglih potrepština i vrijedne volontere koji su to razvrstavali i pripremali za transport, nisam mogao osjetiti ništa drugo osim velikog ponosa. Mi Hrvati znamo bit pomalo pakosni, kritizirati samo da bi kritizirali, zavidni i svadljivi, ali kada vrag odnese šalu i kada je stvarno potrebna pomoć i angažman svi smo kao jedno i ništa ne prepuštamo slučaju, a to je ipak najvažnije. Kada vidimo kako se cijela Hrvatska digla i krenula upomoć unesrećenim sugrađanima tko nam ne bi oprostio povremena glavinjanja u nazovi „normalnim“ okolnostima.
Kako u svakom zlu postoji i neko dobro tako je i ovdje slučaj, Banija je jedno od najsiromašnijih i ratom pogođenih područja Republike Hrvatske, vrlo često zaboravljena od kabinetskih usijanih zagrebačkih glava, koji sjede u svojim dobro opremljenim uredima, a da pritom pojma nemaju što se događa na terenu i kako ljudi žive. Nakon potresa područje Banije došlo je u žižu javnosti i sada će se konačno poduzeti neki ozbiljniji koraci koji vode prema temeljitoj obnovi i revitalizaciji tog kraja.
Na kraju, ne mogu ne spomenut svoju malu redakciju tj. vrijedne ljude koji posljednjih dana vrijedno rade kako bi prenijeli sve važne vijesti kako o potresu tako i o već spomenutim akcijama pomoći koje se organiziraju po cijeloj Liburniji i tako promiču „kulturu pomaganja“ koja, po mom skromnom mišljenju, predstavlja jedan od najvećih dosega moderne civilizacije. Nikada nismo imali više dnevnih objava kao posljednjih dana, a posebno mi se dopala radna harmonija koja se stvorila među članovima redakcije. Bravo!
Umjetnost, kultura i bogata baština Kastavštine i Liburnije moje su teme. Moja rivijera je moja inspiracija.
O brojnim događanjima, bogatoj kulturnoj baštini i povijesnim zapisima iz arhiva Opatije, Kastva, Matulja, Lovrana i Mošćeničke Drage pisat će mladi i poletni Luka Nalis.
Možda će vam biti zanimljivo
