Marketing
Vjetrenjača

Heroj osmog marta

2
Na fotografiji: Marko Ćorić (HDZ)

Ova satirična priča samo se temelji na stvarnim događajima. Imena u priči izmišljena su i svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.

Čisto u edukativne svrhe napisat ću nekoliko uvodnih riječi o obilježavanju «osmog marta» kako pripadnici svih naroda i narodnosti Lijepe naše nazivaju ovaj neformalni praznik.

Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 8. ožujka 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. U zapadnom svijetu dan žena prestao se obilježavati davnih 1930-tih zbog povezivanja s komunizmom. Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Mongoliji, Tadžikistanu i u državnim firmama Republike Hrvatske. Obilježava se cvijećem, poklonima i uvaljivanjem pripadnicama suprotnog spola.

Priznajte dragi čitatelji da vam je već dosta nemaštovitih, otrcanih i usiljenih čestitaka za dan žena kojima pripadnici muškog spola obasipaju svoje (ili tuđe) žene čitav dan. Zato ovaj dan treba čestitati nekome tko je uistinu zaslužio salve čestitki.

Junak ove osmomartske priče rođen je šezdesetih godina prošlog stoljeća u dalmatinskoj zagori. Kao i svako dijete s dalmatinskog krša igrao se po proplancima Imotske krajine, brao susjedovo grožđe, skrivao se po podrumima kako bi kušao mlado vino, lokalnom župniku pomagao u služenju svete mise i još koješta. Volio je Neretvu, sunce, smokve, kamen i vino. Ne znam točno kad su njegovi problemi sa ženama počeli, no znam kada su kulminirali. Junak ove priče nakon završene osmoljetke u rodnom selu Prološcu donjem i šuvarovog centra za sve i svašta (pandan današnjih srednjih škola) u Imotskom upisao se na Građevinski fakultet u Zagrebu. Student kao student.

Studentske zabave, odlasci u kantinu, učenje u biblioteci i ostale aktivnosti obilježili su mu najluđe životno doba. Fatalan susret kada su njegovi problemi sa ženama kulminirali dogodio se posredstvom njegovog brata. Naime, brižan brat koji je bio zabrinut zbog ljubavnog života svog roda rođenog odlučio mu je namjestiti djevojku iz svoje studijske grupe. Atraktivna, dugonoga djevojka duge kose s pravilnim uvojcima, izrazito šarmantnog naglaska zvala se Karmen. Dolazila je iz Opatije i studirala je veterinu. Ljubav je planula na prvi pogled kako to bješe u romantičnim pričama.

Bile su to turbulentne osamdesete. Politička previranja mogla su se osjetiti bez upotrebe nekonvencionalnih osjetila, no naš junak i njegova novopečena dragana nisu za to marili. Izlazili su u poznata rock-okupljališta, odlazili na koncerte (od kojih posebno mogu istaknuti koncert skupine Pink Floyd) i nesmetano ljubovali. Junak naše priče imao je siguran posao u državnoj firmi (preteči današnjih Hrvatskih voda) i bio je momak spreman za ženidbu. Njihova je ljubav okrunjena polovicom osamdesetih, a 1987. stiže i prva potvrda. Nazvali su je Iva. Junak naše priče nije dočekao niti demokratske promjene, a već je bio u debeloj manjini spram ženskih članova svoje obitelji. No, tu nije bio kraj. Vrlo brzo stigle su devedesete i kako bi u skladu s demokratskim načelima pojačao muški dio obitelji u jeku balvan revolucije krenuo je na posao povećanja nataliteta. Rezultat toga stigao je na sam početak ratnog vihora koji je zahvatio Hrvatsku. Rodila se Sara.

MarketingMNK Gorovo

E sad, ja pretpostavljam da se naš junak ovdje napio od tuge, čemera i jada, ali u povijesti je ostalo zabilježeno da se rođenje druge kćeri pošteno proslavilo. U radosti i veselju, govore očevici. Vjerujem da je to dio one «alternativne istine» o čemu govori Donald Trump. Kako bi ispravio pogrešku, iste godine krenuo je s mukotrpnim poslom pravljenja dječaka. Prema velikom trbuhu koji je rastao oko elegantne Karmen činilo se da je napokon uspio. Te davne 1992. Hrvatska je već bila međunarodno priznata država, osmi mart slavile su samo komunjare, prve visibabe već su izašle, a snijeg je odavno kopnio. Karmen je za taj osmi mart dobila bombonjeru (ne! Junak ove priče nije bio komunjara već samo pažljiv otac koji čeka prvog sina). Uskoro su je uhvatili trudovi i junak ove priče pohitao je s njom u rodilište. Rodila se Tea.

Junak ove priče nije mogao izdržati silan pritisak i zadirkivanje svojih radnih kolega, suboraca iz ZNG-a, zemljaka (apostrofiram naglasak kojim ova riječ dobiva značenje – osobe iz istog kraja) iz dalmatinske zagore što je napravio tri kćeri umjesto barem jednog sina te je bio prisiljen na izgnanstvo. Nakon lutanja bespućima ratne Hrvatske, petočlana mlada obitelj našla je svoj dom na zemlji u pitoresknom gradiću od kud potječe ponosna majka Karmen. Doselili su u Opatiju u kuću njezinih roditelja. Njegove tri djevojčice rasle su u toplini roditeljske ljubavi i brojnog kućanstva. Junak ove priče nikada više nije napravio niti jedno dijete zbog straha od još jednog neuspjeha. Početkom novog tisućljeća umro je otac njegove supruge Karmen i ponosni dida spomenutih djevojčica. Junak naše priče ostao je jedini muškarac u kući koji brine i skrbi za svoju ljubljenu Karmen, tri djevojčice Ivu, Saru i Teu te njihovu nonu Mariju iz ponosnog roda Žigulićevih. Nona Marija, poznatija kao Mima ugledna je medicinska sestra iz opatijskog doma zdravlja te neumorna aktivistica Crvenog križa. Još i dan danas trčkara opatijskim uličicama te sudjeluje u svim aktivnostima kluba umirovljenika.

Činilo se da se životu junaka ove priče bliži kraj. Život s pet žena u kući uistinu nije lak. Njegova najstarija kći Iva vrlo brzo je postala odrasla djevojka. Završila je školovanje, upisala fakultet i kako to biva, upoznala je momka. Nakon početnog očijukanja i udvaranja, dopisivanja putem pisama, upoznavanja obitelji, dogovaranja miraza i odobravanja od strane svog oca – Iva je svom ocu izgovorila čarobne riječi. «Trudna sam!» E sad, jedni će reći kako je junak ove priče bio u ekstazi od sreće što će napokon dobiti muškog nasljednika, a drugi da je bio ljut kao ris. «Istina je voda duboka», reći će Miroslav Škoro u svojoj poznatoj davoriji «Sude mi.» Sve u svemu, na svijet je došla malena Antea – prva unučica junaka ove priče. Djevojčica je ove školske godine krenula u treći razred opatijske osnovne škole i njezini razredni kolege kažu da u imeniku ima naslagane same petice. Na ponos svog djeda. Junak ove priče, novopečeni djed nije se još ni pomirio sa sudbinom niti je napisao oporuku kojom čitavu imovinu ostavlja caritasu, već mu je kći Iva morala drugi put izgovoriti sudbonosno: «Opet sam trudna!» Emocije su junaku ove priče već odavno usahnule, no ipak, probudila se nada. Nada da će jednog dana ispred obiteljske kuće niknuti golovi za nogomet, koš za košarku. Nada da će u garaži unuku slagati motor ili da će voditi svog ljubimca na treninge karatea. Fortuna je za junaka ove priče imala drugačije planove. Malena Paula koja je devet mjeseci nakon drugog «Trudna sam» ušla u život svog djeda (inače junaka ove priče) odigrat će važnu rolu u tim planovima. Preslatku djevojčicu možete prepoznati po širokom osmjehu kojim počasti svakoga koga sretne dok s majkom i sestrom šeće po Opatiji. Život piše najbolje priče pa su se Iva i njezine dvije djevojčice doselile u obiteljski dom junaka ove priče.

Da, dragi čitatelji, dobro ste izbrojali. Junak naše priče živi u svom domu u opatijskom naselju «Vasanska» s čak sedam (brojčano: 7) ženskih osoba. Jadničak čitav život radi za uloške, šminke, sjajila, maskare, grudnjake i ostale ženske proizvode. Da ne spominjem red za kupaonicu koji u njihovoj obitelji traje od ranog jutra pa sve do navečer. Iako će većina pomisliti da se kroz godine junak ove priče transformirao u jednu od njih ili barem poprimio obilježja ženskih osoba – prevarit ćete se. Junak naše priče, baš poput pravog čovjeka s dalmatinskog krša, ostao je nepokolebljiv alfa muškarac koji voli nogomet, vozi mercedes i čita portal RivijeraNews  s osmjehom na licu.

Zato mu ovom prilikom uredništvo portala RivijeraNews želi Sretan međunarodni dan žena i baš kao što su zbog svojih djela u antifašističkoj borbi Rade Končar i Boško Buha postali narodni heroji, proglašavamo ga istinskim herojem osmoga marta. A vi dragi čitatelji sjetite se katkada našeg heroja osmog marta i kada ga sretnete kako šeće gradom – potapšajte ga po ramenima i obratite mu se riječima: «Marko uz tebe smo» ili «Marko, izdrži.»

55555
MarketingMNK Gorovo

Zadnje novosti

To Top